saving private ryan poster

Saving Private Ryan

Možda je „Saving Private Ryan“ samo tradicionalni ratni spektakl, ali je spektakularniji od svih ostalih. Ima originalan scenarij, uzbudljivi soundtrack, uvjerljive zvučne i specijalne efekte, savršenu fotografiju i izrazito umješnu montažu, ali Spielbergova odluka da snimi ratni film koji će biti pošten prema veteranima i prikazati najvjernije moguće kakvo je iskustvo bilo iskrcavanje u Normandiji 6.6.1944. je film učinilo bezvremenim.


Saving Private Ryan | July 24, 1998 (United States) 8.6

Photos


See all photos >>


A skoro nije tako bilo, mogao je to biti tek ratni akcijski spektakl. Tek nakon razgovora s veteranima koji su mu trebali svojim dojmovima i savjetima donijeti autentičnost prizora, shvatio je da rat nema nikakve veze s onim do tada viđenim na ekranu. Spielberg je rođen nakon što je Drugi svjetski rat završio, ali kako je objasnio, u njegovoj su se obitelji stalno pričale priče o ratu i Holokaustu. Oduvijek je zainteresiran za temu pa je i Indiani Jonesu suprotstavio predratne Naciste, a prvog Oscara dobio za režiju „Schindlerove liste“, čime je dobio potvrdu industrije kao ozbiljan autor. Drugi je dobio za „Spašavanje vojnika Ryana“. Tom Hanks ovdje nije dobio svojeg trećeg Oscara za glavnu mušku ulogu, ali je uz Spielberga bio mamac za gledatelje koji su prezadovoljni hrlili u kina i učinili od filma drugog po zaradi te godine u svijetu, nakon „Armageddona“. Početna polusatna scena masakra američkih vojnika prilikom iskrcavanja je bio Spielbergov korak prema realizmu prikazivanja ratne situacije, zbog čega su mu veterani bili zahvalni, ali nije odbio gledatelje. Oni su prepoznali osnovnu dramu filma, težak izbor pri kojem jedni moraju patiti i umirati, da bi drugi mogli živjeti. Oni koji pate i umiru su nesumnjivo heroji, bez obzira na sve ružne stvari koje su morali učiniti. Oni koji ostaju živjeti moraju im biti zahvalni zbog njihove žrtve. Kod Spielberga su emocije uvijek jednostavne, bez obzira što su situacije moralno kompleksne, poput onih u kojima američki vojnici ubijaju Čehe u njemačkim uniformama koji im se predaju.



„Saving Private Ryan“ nas ostavlja licem uronjenim u ratne prizore više nego li je to ijedan hollywoodski film mogao. Taj tretman je prije njega dobivao samo Vijetnamski rat, da bi nakon njega postao norma prema kojoj će ratne scene nakon toga uglavnom biti klaonice. No, ovo nije anti-ratni film. Rat je u njemu okrutan, sulud i nehuman, ali ima svoju svrhu, ima cilj.

Rating: 5 out of 5.

Naslov: Spašavanje vojnika Ryana

Originalni naslov: Saving Private Ryan

Redatelj: Steven Spielberg

Uloge: Tom Hanks, Edward Burns, Tom Sizemore,

Godina izdanja: 1998.

Zemlje izdanja: SAD

Žanr: ratni, akcijski, drama



The Godfather: Part II / Kum 2

Nakon, i za samog Coppolu, neočekivanog megauspjeha prvog „Kuma“, filmski studio Paramount ga je na koljenima molio da snimi i nastavak sage. Izborio se za dio zarade što mu je omogućilo da kontrolira sve svoje poslove do kraja života, te postane i relativno poznat i priznat proizvođač vina. No, u ovom slučaju je važnije to što je dobio potpunu kreativnu kontrolu nad filmom. Rezultat je bio još spektakularniji, te je osvojio još više nominacija i nagrada Oscar. „Kum 2“ je u isto vrijeme i prequel i nastavak „Kuma“, jednak broj sekvenci je dobila priča koja mu prethodi i ona koja ga slijedi.


The Godfather: Part II (1974) Crime, Drama | 202min | 18 December 1974 (USA) 9.0
Director: Francis Ford CoppolaWriter: Francis Ford Coppola, Mario PuzoStars: Al Pacino, Robert De Niro, Robert DuvallSummary: The continuing saga of the Corleone crime family tells the story of a young Vito Corleone growing up in Sicily and in 1910s New York; and follows Michael Corleone in the 1950s as he attempts to expand the family business into Las Vegas, Hollywood and Cuba. Written by Keith Loh <loh@sfu.ca>

Photos


See all photos >>


The Godfather: Part II / Kum 2 (1974., Francis Ford Coppola)

Pratimo Micheala Corleonea (Al Pacino) kako nakon što je postao don dalje spiralno tone u bezdan i postaje čudovište opsjednuto moći i mržnjom koje će ubiti i vlastitog brata kada ga ovaj izda. Istodobno, pratimo njegovog oca Vita Corleonea (Robert de Niro) koji je, nakon  što mu je mafija na Siciliji posmicala cijeli klan, kao dječačić bez igdje ičega i ikoga bježi u Ameriku pa nakon što se još jednom uvjeri da poštenim radom neće stječi ugled i moć izgura lokalnog mafijaša iz posla i postaje onaj Don Vito Corleone kojeg poznajemo. Kao i u „Kumu“, svaki čin nasilja, svako pokvareno djelo ima svoje razorne posljedice. No, ovdje je to još detaljnije, posljedice su još destruktvinije. Corleone ostaje bez obitelji za koju se toliko borio, žena ga ostavlja zgađena čudovištem koje je poslao, brat ga izdaje pa na kraju ostaje potpuno sam na ruševinama carstva koje su on i njegov otac gradili.

Rating: 5 out of 5.


Schindler’s List / Schindlerova lista

Nije ništa neobično da Steven Spielberg iste godine izbaci dva filma koja je režirao, a onda i nekoliko koje je „samo“ producirao“. „Schindlerova lista“ je tako izašla iste godine kada i „Jurski park“. Lovu na Oscare je prethodio začetak jedne od najuspješnijih franšiza svih vremena. Ništa neobično, čovjek je tvornica zabave. No, nema ništa zabavno u holokaustu, kao što zna svako dijete koje nije obrazovano u hrvatskim školama. Svoju želju da nas zabavi i uzbudi je Spielberg zauzdao i zamijenio je željom da nas obrazuje i smrzne nam krv u žilama. Nešto tako je napravio i s dinosaurima, ali nacisti su kod njega, još od prvog Indiane Jonesa, ultimativni zlikovci, utjelovljenje zla. Kao što to i jesu, niti su se u prvoj polovici XX stoljeća to sramili priznati. Njihove tvornice smrti, odnosno konclogori, bile su operacije koje su zamislili psihopate, isplanirali birokrate, a provodio ološ, sve sa njemačkim ludilom, preciznošću i brutalnošću.


Schindler's List (1993) Biography, Drama, History | 195min | 4 February 1994 (USA) 8.9
Director: Steven SpielbergWriter: Thomas Keneally, Steven ZaillianStars: Liam Neeson, Ralph Fiennes, Ben KingsleySummary: Oskar Schindler is a vain and greedy German businessman who becomes an unlikely humanitarian amid the barbaric German Nazi reign when he feels compelled to turn his factory into a refuge for Jews. Based on the true story of Oskar Schindler who managed to save about 1100 Jews from being gassed at the Auschwitz concentration camp, it is a testament to the good in all of us. Written by Harald Mayr <marvin@bike.augusta.de>

Photos


See all photos >>


Spielbergovi kadrovi logora djeluju uvijek dokumentaristički, snimani kamerom iz ruke, a kako su zatvorenici ubijani po volji, taj je dojam dokumentarizma pojačan, jer imamo dojam da nikada ne znamo što će se sljedeće dogoditi. Priča o Schindleru je, naravno pojednostavljena kako bi se zadržala moralna jasnoća. Kao kontrast ovom zlu, suprotstavljena je dobrota i ljudskost u nevjerojatnoj situaciji. Ljudi koji brinu jedni o drugima, te dva najveća dobrotvora, Oscar Schindler i njegov pomoćnik Itzhak Stern imaju auru svjetla koja svijetli oko njih. Ispod toga ćemo pratiti situacije u kojima se kupuje sigurnost, okreće se glava do tuđe patnje kao da su to sporadični događaji, ali bilo je toga puno više, nego što bi se ovdje voljelo priznati, čak i među glavnim likovima. Bez sebičnosti i gledanja samo svoga posla ne bi došlo do najvećeg zločina u povijesti, ali naglašavanjem njih i bez jasne podjele na dobro i zlo ne bismo dobili jasno emocionalno iskustvo. Ne bi Spielberg obavio svoj posao, ono najbolje što radi – natjerao nas da suosjećamo s onim što se zbiva na ekranu.

Rating: 5 out of 5.


Goodfellas / Dobri momci

Scorseseov tretman mafijaša djeluje kao pokazivanje srednjeg prsta Coppoli. Dok su Coppolini kumovi razapeti između zakona s one strane zakona, Scorseseovi “Goodfellas” ne priznaju niti jedan zakon pa niti onaj cosa nostre. Kada stvari pođu po zlu, pobit će, izdat će sve i svakoga samo da sačuvaju svoju kožu. Njegov krimos Henry Hill je od malih nogu gledao opake frajere preko puta svoje zgrade koji rade što žele i jedino što je želio je postati gangster. Nema kod njega moralnog propadanja, on je oduvijek bio takav, niti se ne kaje zbog toga. Na kraju se kaje samo zato što je sve gotovo.


Goodfellas (1990) Biography, Crime, Drama | 146min | 21 September 1990 (USA) 8.7
Director: Martin ScorseseWriter: Nicholas PileggiStars: Robert De Niro, Ray Liotta, Joe PesciSummary: Henry Hill might be a small time gangster, who may have taken part in a robbery with Jimmy Conway and Tommy De Vito, two other gangsters who might have set their sights a bit higher. His two partners could kill off everyone else involved in the robbery, and slowly start to think about climbing up through the hierarchy of the Mob. Henry, however, might be badly affected by his partners' success, but will he consider stooping low enough to bring about the downfall of Jimmy and Tommy? Written by Colin Tinto <cst@imdb.com>

Photos


See all photos >>


A opet, Scorseseovo majstorstvo je u tome što nas tjera da nam bude stalo do njegovih zlikovaca. Prikaže nam sve njihove ružne strane, svu gadost onih koji ih okužuju, svu pokvarenost njihovog okruženja, a opet na kraju nećemo imati potpunu odbojnost prema njima, nego ćemo reći, što ćeš, takav je život. Prikazujući takve niže oblike života kao veće od života dovodi ih do razine koja je ravnopravna nama, njegovoj publici. Oni djeluju poput ljudi, ali se ponašaju poput divljih zvjeri. Lojalnost u “Goodfellas” traje dok traje uzajamna korist, pohlepa je jedini poriv, biti netko u okruženju onih koji nisu ništa je jedino mjerilo uspjeha. Za nasilje i kriminal snose posljedica samo ako ih ulove, jer njihove žene, ljubavnice i djeca su dio njihovog svijeta, nemaju kamo drugdje otići.

Rating: 5 out of 5.

Pulp Fiction / Pakleni šund

Najvažniji film od 90-ih pa dalje je remek-djelo izmiješano u glavi filmskog geeka s beskrajnim talentom za proizvodnju filmskog coola. “Pulp Fiction” je bio drugi film Quentina Tarantina u kojem je dobio pristojan budžet za nezavisni film toga doba, a sve na osnovu svog prethodnog indie filma “Reservoir Dogs” i scenarija za visokobudžetne “True Romance” i “Natural Born Killers”. Dobio je ovdje i odriješene ruke da svu svoju mahnitu energiju pretoči u filmsku priču. Pa smo i dobili nelinearnu naraciju, pretapanje nekoliko desetljeća pop kulture u jedan trenutak povijesti, hommage film noireu, francuskom novom valu, talijanskom horroru, gangsterskom, samurajskom, kung-fu filmu i špageti vesternima. Nenadano je osvojio Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu 1994. godine i Oscara za najbolji scenarij.


Pulp Fiction (1994) Crime, Drama | 154min | 14 October 1994 (USA) 8.9
Director: Quentin TarantinoWriter: Quentin Tarantino, Roger AvaryStars: John Travolta, Uma Thurman, Samuel L. JacksonSummary: Jules Winnfield (Samuel L. Jackson) and Vincent Vega (John Travolta) are two hit men who are out to retrieve a suitcase stolen from their employer, mob boss Marsellus Wallace (Ving Rhames). Wallace has also asked Vincent to take his wife Mia (Uma Thurman) out a few days later when Wallace himself will be out of town. Butch Coolidge (Bruce Willis) is an aging boxer who is paid by Wallace to lose his fight. The lives of these seemingly unrelated people are woven together comprising of a series of funny, bizarre and uncalled-for incidents. Written by Soumitra

Photos


See all photos >>


Pulp Fiction / Pakleni šund (1994., Quentin Tarantino)

Unatoč scenama nasilja i kriminala koje, i to bez nekog moralnog odmaka, niti ne pokušava ublažiti, “Pulp Fiction” je čista radost gledanja. Scene plesa Ume Thurman i Johna Travolte, monolozi Samulea L. Jacksona, dijalozi njega i Travolte, Mr. Wolf, „Zed Is Dead“, scena overdoziranja, te početna/završna scena, odmah su ušle među svačije liste najboljih scena ili rečenica ikada viđanima ili slušanima na filmu. Tarantino je svaku scenu napisao uzimajući neku poznatu situaciju iz filma ili pop kulture i dajući joj neki genijalni pomak. U tome je spektakularno uspio. Njegovi gangsteri ne odražavaju gangstere iz stvarnog svijeta, nego iz francuskih krimića, film-noirea i kung-fu filmova. Dijalozi koje oni vode ne tiču se stvarnih situacija, nego pričaju o TV serijama, citiraju izmišljene dijelove Biblije, raspravljaju o ponudi fast-food restorana, pretjerano mnogo važnih stvari doživljavaju na wc-u, te moralna ukazanja doživljavaju nakon nečega što tumače kao nadnaravni doživljaj. Možda su tijekom godina pohvale filmu postale izlizane, jer će ga već hvaliti i različiti ljudi s različitim ukusima i različitom filmskom naobrazbom i različitom filmskom kulturom, ali Pulp Fiction je genijalan film, jedna od prekretnica filmske umjetnosti općenito.

Rating: 5 out of 5.



Paklena naranča

Među svim redom vizualno impresivnim filmovima Stanley Kubricka se ističe „Paklena naranča“. Konstantnu nelagodu nemamo samo zbog čestih slikovitih prikaza ultra-nasilja, nego i zbog načina na koji Kubrick koristi kameru i njenu poziciju u prostoru. Širokokutni objektivi u malenim sobama stvaraju osjećaj dezorijentiranosti, a prazni veliki prostori onaj otuđenja. Glavni junak Alex nas svojom naracijom uvodi u njegovu vlastitu noćnu moru, dezorijentirane osobe daleke od sebe same.


A Clockwork Orange | February 2, 1972 (United States) 8.3

Photos


See all photos >>


Svo to nasilje na filmu je tu da nas probudi i pokaže proizvod svijeta u kojem živimo, ili onog svijeta u kojem se ovaj pretvara. Alex i njegovi drugovi su već na početku njime uvjetovani, oni su njegov proizvod, dok on postaje žrtva druge uvjetovanosti, kada ga pokušaju izliječiti od „njegovog“ nasilja. U Kubrickovoj verziji nema završnog 21. poglavlja koje je nedostajalo u američkom izdanju romana Anthonyja Burgessa. U njemu Alex, sada 18-godišnjak razmišlja o tome da se smiri, osnuje obitelj i ima vlastitu djecu, za koju opravdano sumnja da bi bili i gori od njega. Za razumijevanje moralne poruke priče je to poglavlje ključno, jer naš glavni junak vidi što je krivo i traži neko iskupljenje. Kubrick je moralist koji ne propovijeda, nego nas tjera da se sami suočimo sa zlom i da u sebi probudimo ono što je ispravno. To je radio i u „Loliti“ i u „Dr. Strangeloveu“, koje je poput ovog filma, začinio s dovoljno crnog humora da nam ih bude lakše probaviti. Utoliko on vjeruje u slobodnu volju, volju da sami shvatimo što je dobro i što nam je činiti.



„Paklena naranča“ je brutalno djelo koje zbog toga ne treba osuđivati, nego ga prihvatiti kao izazov i od njega ne okretati pogled. Uostalom nismo li mi, poput Alexa, u sceni njegove „terapije“ prisiljeni bez treptanja gledati nasilje i kriminal oko nas kojima nas mediji šopaju sve dok nam i sama pomisao na njih ne počinje izazivati mučninu.

Naslov: Paklena naranča

Originalni naslov: A Clockwork Orange

Redatelj: Stanley Kubrick

Uloge: Malcolm McDowell

Godina izdanja: 1971.

Zemlje izdanja: Velika Britanija, SAD

Žanr: SF, kriminalistički


Gladijator

„Zar se ne zabavljate?“ je pitanje koje zapanjenoj publici postavlja gnjevni Maximus (Russell Crowe) nakon što brutalnom brzinom smakne skupinu gladijatora u jednoj maloj areni na sjeveru Afrike. Nakon toga puštamo da nas „Gladijator“ zabavi svim onim povijesno neutemeljenim stranputicama koje čine ovu veličanstvenu priču o sudbini, časti i osveti. Paradoksalno, njegova zastranjivanja su stvorila interes za stari vijek koji traje i danas.


Gladiator | May 5, 2000 (United States) 8.5

Photos


See all photos >>


Bio je to u tom trenutku tek vihor starog Hollywooda i njegovih povijesnih spektakla s tisućama statista i kulisama izgrađenim na najnevjerojatnijim mjestima. „Gladijator“ je ponovo stvorio taj žanr, nakon njega su slijedili „Aleksandar“, „Troja“, „300“ i „Kraljevstvo nebesko“ koje je također režirao Ridley Scott (i kojeg treba isključivo gledati u redateljevoj verziji). Stvorio je i imidž Russella Crowea kakvog danas poznajemo – nestabilnog tipa za kojeg nikad niste sigurni želi li vas zagrliti ili nabiti šakom u glavu. Ili što bi nam od toga bilo draže. Njegova je izvedba u filmu impresivna, u svako smo trenutku apsolutno sigurni da je on najopakiji lik među onima koje vidimo na ekranu, a i među onima koje ne vidimo. Takav jedan potpuno klasicistički holivudski proizvod je morao odnijeti Oscara za najbolji film. No, to nije film koji bi trebao nositi nagrade, to je film čije je temeljno pitanje „Zar se ne zabavljate?“. To je steroidna zabava i zbog toga je dobra i funkcionalna. Njegovi likovi, bez obzira što nose imena stvarnih ljudi, rade i govore stvari koje se nikada nisu dogodile, jer su tu u funkciji priče. , Njegovi kostimi i scenografija su tu da izgledaju zanimljivo i veličanstveno, ne da prikazuju stvari kakve su stvarno bile.



„Gladijator“ je film koji volimo s nelagodom. Svjesni smo prijevare, da to nije povijesni film, ali poštujemo svaki trenutak te vješto izvedene iluzije. Kao što ćemo cijeniti svakog mađioničara koji nam izvuče novčanik iz džepa, a da to mi ne skužimo.

Rating: 4.5 out of 5.

Naslov: Gladijator

Originalni naslov: Gladiator

Redatelj: Ridley Scott

Uloge: Russell Crowe, Joaquin Phoenix, Connie Nielsen

Godina izdanja: 2000.

Zemlja izdanja: SAD

Žanr: povijesni spektakl, akcijski, pustolovni


Povratak u budućnost

Najvrijednije što nam putovanje kroz vrijeme može donijeti jest da se vratimo, susretnemo vlastitu majku/oca i provjerimo bi li se ona zaljubila/zaljubio u nas. „Povratak u budućnost“, uz sav svoj visoki koncept karakterne i situacijske komedije sa SF štihom, žestoko iskorištava to pitanje koje svi podsvjesno ili nesvjesno postavljamo. Da nema tog trenutka u filmu u kojem vlastita majka ljubi Martyja u usta, bi li film smatrali važnijim od bolje pustolovne komedije tipične za sredinu 1980-ih?


Back to the Future Adventure, Comedy, Sci-Fi | July 3, 1985 (United States) 8.5
Director: Robert ZemeckisWriter: Robert Zemeckis, Bob GaleStars: Michael J. Fox, Christopher Lloyd, Lea ThompsonSummary: Marty McFly, a typical American teenager of the Eighties, is accidentally sent back to 1955 in a plutonium-powered DeLorean "time machine" invented by a slightly mad scientist. During his often hysterical, always amazing trip back in time, Marty must make certain his teenage parents-to-be meet and fall in love - so he can get back to the future. ?Robert Lynch <docrlynch@yahoo.com>

Photos


See all photos >>


I onda, kada Lorraine Baines (kasnije udata McFly) nakon poljupca kaže da se osjeća vrlo čudno, kao da ljubi brata, jedini način da uklonimo nelagodu jest da joj sljedeći poljubac bude onaj s George McFlyem. Stoga žestoko navijamo za taj trenutak, te za Georgeovo nokautiranje Biffa Tannena, više nego li smo iste godine navijali za pobjedu Rockyja nad Ivanom Dragom. Ta šaka u glavu bullyja je značila više svim nerdovima, nego bilo kakvo mjerenje mišića. Značila je mogućnost promjene, pobjede i kreiranje vlastite budućnosti pa makar za nju bilo potrebno vratiti se u prošlost. Stoga „Povratak u Budućnost“ nije, poput „Ramba II“ ili Rockyja IV“ (izašli iste 1985. godine) glorifikacija Reaganove ideje Amerike u kojoj prirodom ili Bogom dani superiorni pojedinac vlastitim zalaganjem svlada sve svoje protivnike i penje se sam na vrh kao što se i od Amerike očekuje. Ne, ovaj ovdje se spotiče, radi greške i vlastitim sposobnostima se uvaljuje u nezgodne situacije da bi uz pomoć obitelji i prijatelja, koliko god i oni neprilagođeni bili, iz njih izašao. Nagrada na kraju je ona koju svi možemo razumjeti – svi su sigurni i spašeni, te nešto bolji nego su bili na početku.



„Povratak u budućnost“ nema lošeg dijela, ritam mu je besprijekoran i nudi emocionalnu satisfakciju nakon početne nelagode. Poput vožnje u lunaparku i ta je nelagoda kontrolirana, znamo da je ovo holivudski film, da, iako je vrlo nevjerojatno, na kraju biti sve u redu.

Rating: 4.5 out of 5.

Naslov: Povratak u budućnost

Originalni naslov: Back to the Future

Redatelj: Robert Zemeckis

Uloge: Michael J. Fox, Christopher Lloyd, Lea Thompson, Crispin Glover

Godina izdanja: 1985.

Zemlja izdanja: SAD

Žanr: komedija, SF


Ničija zemlja

„Ničija zemlja“ je dobila Oscara za najbolji strani film i Zlatni globus za najbolji strani film 2002. Danisu Tanoviću je to bio prvi dugometražni film i važne nagrade su bile veliko priznanje za tada 33-godišnjeg redatelja. Parabola je to o ratu u Bosni koja ne štedi niti jednu uključenu stranu, uključujući tu i tzv. međunarodnu zajednicu. Situacija je nemoguća, tri su vojnika, dva bosanska i jedan bosanskih Srba zaglavili u rovu, osuđeni na stradanje i smrt, dok UN ima mandat da samo promatra što se događa.


No Man's Land Comedy, Drama, War | September 19, 2001 (France) 7.9
Director: Danis TanovicWriter: Danis TanovicStars: Branko Djuric, Rene Bitorajac, Filip SovagovicSummary: In Bosnia and Herzegovina during 1993 at the time of the heaviest fighting between the two warring sides, Nino and Ciki, two soldiers from opposite sides of the conflict, become trapped in no man's land while a third soldier becomes a living booby trap. ?tim_isherwood@hotmail.com

Photos


See all photos >>


Da bi perspektiva apsurda rata bila moguća, potrebno se od njega odmaknuti, gledati ga kao situaciju u kojoj je sve ono što smatramo normalnim nemoguće. „Ničija zemlja“ ne slavi niti rat, što je nemoguće, ali niti slavi ratnika i njegovu žrtvu kao što to, recimo, radi „Lepa sela lepo gore“. Kod Tanovića je rat igra živaca, karaktera  i morala, on ratuje s ratom samim, dok Srđan Dragojević u svome ratu kao pobjednike vidi one koji su iz njega izašli s najvećim komadom muda, pobijedili sebe i druge, bez obzira tko i gdje bili, kojom zastavom mahali. On je fasciniran akcijom ratnih zbivanja koje njegovi likovi prolaze kao veterani svih životnih nedaća. Kod Tanovića postoji samo besmisao. Od početka u kojem se vojnici zabunom nađu u rovu u kojem nisu trebali biti, do kraja u kojem pogibaju samo zato jer to drugačije niti ne može biti. Ostatak svijeta, međunarodni mediji i vojnici pod zastavom UN-a pratit će zbivanja dok su zanimljiva, dok postoji neka priča, dok mogu navijati za to hoće li netko biti spašen ili ne. Pravog suosjećanja nema, suosjećanje je jedna od žrtava.



„Ničija zemlja“ je anti-ratni film, jer tretira rat kao pojavu koja je nespojiva s ljudskim razumom. Anti-ratni je film jer dobro zna gdje leže sve žrtve rata, koliko je rat stradanje civilizacije. Njegova je destruktivna moć toliko velika da ne uništava samo pojedinačne živote i zemlje, njegov seizmički udar se osjeti naširoko kroz prostor i vrijeme.

Rating: 4 out of 5.

Naslov: Ničija zemlja

Redatelj: Danis Tanović

Uloge: Branko Đurić, Rene Bitorajac, Filip Šovagović

Godina izdanja: 2001.

Zemlje izdanja: Bosna i Hercegovina, Francuska, Slovenija, Italija, Velika Britanija, Belgija

Žanr: ratni


Maratonci trče počasni krug

Kultni status koji film „Maratonci trče počasni krug“ ima u ex-Yu kinematografiji, uz filmove „’Ko to tamo peva?“ i „Balkanski špijun“, ima, poput navedenih filmova, prvo zbog scenarija Dušana Kovačevića, onda zbog režije Slobodana Šijana pa zbog nastupa svih glumaca. To je apsurdna komedija koja se događa na razmeđu civilizacija i razmeđu vremena kako bi negirala i jedno i drugo. Pogrebno poduzeće obitelji Topalović i njihova nova peć za kremiranje je crna rupa u kojoj nestaje svaki smisao života.


Maratonci trce pocasni krug Comedy, Drama | March 4, 1982 (Yugoslavia)
Director: Slobodan SijanWriter: Dusan KovacevicStars: Bogdan Diklic, Danilo 'Bata' Stojkovic, Pavle VuisicSummary: The Topalovic family has been in the burial business for generations. When the old (150 yrs old) Pantelija dies, five generations of his heirs start to fight for the inheritance. ?Damir Dukich <Damir.Dukic@snet.fri.uni-lj.si>

Photos


See all photos >>


Film počinje dokumentarnim snimcima ubojstva kralja Aleksandra u Marseillu 1934. što je dalo filmu važan vremenski kontekst. Nastao koju godinu nakon Titove smrti, film “Maratonci trče počasni krug” doista govori o stanju u kojem se nalazilo jugoslavensko društvo, a onda i tome u kakvom se stanju još uvijek nalaze naša društva. Biznis je sumračan, grobarski i nema načina da se išta promjeni. Jedino što se može učiniti je neka nova revolucija koja će dovesti nove revolucionare da vlast da bi sve ostalo isto. Vara se na svakom koraku, vlastita korist je jedini kriterij. Oni koji bi trebali uvoditi neki red, primjerice žandari, su komična skupina uniformiranih lica u tradiciji keystonskih policajaca. Umjetnici, umjesto da stvaraju bezvremena djela, samo žele povaliti curu koja vas uzaludno privlači. Stoga, kada deda Pantelija Topalović, osnivač obiteljske tvrtke umre, te u svojoj (pravoj) oporuci poruči svojim potomcima – sinu, unuku, praunuku, prapraunuku i praprapraunuku – „Žao mi je što ste moji, a ne deca nekog mog neprijatelja. Ko je vas poznavao ni pakao mu neće teško pasti. Što se tiče moje imovine, a to vas najviše zanima, mogu vam saopštiti sledeće: Svu svoju imovinu ostavljam… samom sebi“, krene pljačka, ubojstva, i palež. Ostaju samo ruševine ili kako bi se ovdje reklo – dugmići.



„Maratonci trče počasni krug“ su puni legendarnih citata koji su ušli u svakodnevni govor. Crnohumorna bizarnost, poput stripova o Alan Fordu, djeluje toliko nestvarno, a opet domaće i razumljivo upravo zato što naša prošlost, sadašnjost i budućnost uvijek djeluje toliko nestvarno i apsurdno, kao da se zbiva u dva paralelna univerzuma u isto vrijeme. U jednom je sve moguće, a u drugom je sve uzaludno.

Rating: 4.5 out of 5.

Naslov: Maratonci trče počasni krug

Redatelj: Sloboda Šijan

Uloge: Bogdan Diklić. Danilo Bata Stojković, Pavle Vuisić, Mija Aleksić, Mića Tomić

Godina izdanja: 1982

Zemlje izdanje: Jugoslavija (Srbija)

Žanr: komedija