Category: Glazba

Alternative Rock Glazba

Grace

SuperExtraZona February 10, 2023 No Comments

Kao jedini album koji je Jeff Buckley dovršio za svog života, „Grace“ nam nudi uzbudljivi uvid u spektakularne talente jednog od najvažnijih rock glazbenika 1990-ih. Jeff Buckley je skladao, pisao pjesme, svirao gitaru i pjevao tenorom raspona tri oktave na ovom albumu kojeg su umjetnici poput David Bowieja i Jimmy Pagea smatrali remek djelom. U isto vrijeme je želio pjevati šansone i plesati pogo. Glazbu je obožavao, bila je njegov život, upijao ju je, sve utjecaje učinio materijalom za vlastiti zvuk.

Jeff Buckley je stradao u bizarnoj nesreći utopivši se u rukavcu Mississippija pokraj Memphisa za vrijeme rada na sljedećem albumu. Prema pričama je plivao leđno potpuno obučen pjevajući refren Zeppelinovog „Whole Lotta Love“ kada ga je poklopio val nastao prolaskom broda. To je jedna od najglazbenijih priča o smrti koju smo ikada mogli čuti. Takva je i priča o njegovom rođenju. Sin je Tima Buckleya, folk i avant-garde glazbenika koji je njega i njegovu majku napustio i rastao se prije nego li se Jeff rodio. Nakon toga je napisao skladbu „I Never Asked to Be You Mountain“ (u kojoj opisuje razloge zbog kojih ih je ostavio) koju je Jeff izveo na koncertu posvećenom njegovom ocu 1991. godine. Oca, zapravo nije nikada vidio, jer mu je s majkom samo jednom došao u posjetu 1975. godine, a Tim Buckley je u tom trenutku radio pa ga nije mogao vidjeti. Dva mjeseca nakon toga se overdozirao heroinom u 28-oj godini. Na tom koncertu se okupilo puno svijeta iz glazbenog biznisa, a Jeff Buckley je briljirao i kontakti koje je skupio su doveli do snimanja njegovog albuma „Grace“.

„Grace“ je vrhunac jednog kratkog života natopljenog glazbom, iz kojeg se glazba prosipala na sve strane. Iako je život završio tragično i trajao prekratko, album moram doživjeti kao slavlje. Jer, njegov intenzitet traga za vrhuncima koji moraju donijeti milost („grace“), boravi na mjestima koja su iznad svega prolaznoga i na kojima zabava nikada ne prestaje.

Rating: 4.5 out of 5.

Izvođač: Jeff Buckley

Naslov: Grace

Godina izdanja: 1994.

Zemlja izdanja: SAD

Izdavač: Columbia

Žanr: alternative rock, folk rock, jazz rock

Najbolji albumi svih vremena: 50 najvažnijih koje morate poslušati
Glazba Hip hop

Beastie Boys – Paul’s Boutique

SuperExtraZona January 13, 2023 No Comments

Sa svojih preko stotinu korištenih samplova „Paul’s Boutique“ je album koji ne bi bilo moguće snimiti danas, zbog prevelikih naknada koje traže vlasnici izdavačkih prava (odnosno, korporacije i odvjetnici). Beastie Boys su se izvukli s ponekom tužbom, među ostalima onih The Beatlesa, da bi se izvukli iz zamke koju je činio njihov prvi album, razulareni „Licensed to Ill“.  S ovim albumom su postali legende, bend koji je diktirao ono što se u hip hopu radi, označili početak zlatnog doba hip hopa iako su samo znalci mogli u tom trenutku razumjeti što je to zapravo.

U tom trenutku su to bili ritmovi koje su im ponudili Dust Brothers, producentski dvojac iz Los Angelesa, gdje su se Beastie Boys preselili kako bi pobjegli od nereda koji su napravili na glazbenoj sceni. Poput razvratnih derišta koja su rasturila kuću na tulumu pa pobjegli prije nego se starci vrate. Razularenost ih nije puštala, ali je dobila drugačiji oblik. Ritmovi i rime su toliko nabijeni zvukom, referencama, samplovima i tekstom da ne možemo kriviti široku publiku iz 1989. što nije našla prolaz kroz njih. Desetljećima nakon toga album se može vidjeti onakvim kakav jest – soundtrack za pijanu brijačinu prije zore o svemu onome važnome u životu. To važno je, osim tulumarenja&cuge&komada, glazba, a fascinantno je koliko hip hop skupina momaka u svojim ranim dvadesetima koji su počeli kao hard-core/punk bend zna o popularnoj glazbi i može ju koristiti na pametan i ukusan način kako bi podebljala ono što želi reći. To što želi reći se i dalje nalazi ispod naslaga sprdačine i referenci na valjda sve što se događa oko njih pa su to, poput spužvi, upili u sebe.

„Paul’s Boutique“ stoga zahtjeva učestalo i ponovno slušanje, a svakim ponovnim može otkriti nešto novo, ako nam je stalo do toga. Ozbiljno, ovdje se nenadano nalaze Yoda, Ramones, Johnny Cash, Led Zeppelin, Alice Cooper, The Beatles, Monty Python, Richard Pryor, Jimi Hendrix i Elvis Costello, uz očekivani cijeli niz masnih samplova funk i disco izvođača.

Rating: 4.5 out of 5.

Izvođač: Beastie Boys

Naslov: Paul’s Boutique

Godina izdanja: 1989.

Zemlja izdanja: SAD

Izdavač: Capitol

Žanr: hip hop

Hip hop: 20 najvažnijih albuma koje morate poslušati
Glazba Punk

Descendents – Milo Goes to College

SuperExtraZona December 2, 2022 No Comments

Dave Grohl je u dokumentarcu o Descendentsima „Filmage: The Story of Descendents/All“ rekao kako bi i danas mogao odsvirati bubnjeve cijelog ovog albuma od početka do kraja, jer toliki je utjecaj na njega imao, prije svega Bill Stevenson. Možda to najbolje opisuje album benda koji nije bio među najpoznatijima na punk sceni 80-ih, ali je bio među najutjecajnijima. K tome, ovo je vjerojatno i prvi pop-punk album. Scena je u to vrijeme rađala hardcore punk ploče i bendove, trebalo je svirati brzo i agresivno, a već desetljeće kasnije se to pretvorilo u mačo iskazivanje agresije tipova u majicama bez rukava i baseball kapama. „Milo Goes to College“ su napravili tipovi koji su voljeli i Beatlese i Sex Pistolse (i Doorse kako spominju ovdje u  jednoj pjesmi), pjevali uglavnom o curama (i njihovom manjku u svom životu), životu u suburbiji, ribolovu,  hrani, glupim tipovima koji ih okružuju i o tome kako znaju da nisu kul, ali ipak nisu luzeri.

Album i nosi potpuno adekvatan naslov, jer je nakon njega Milo Aukerman, pjevač benda otišao na faks studirati biokemiju (kasnije je doktorirao i godinama imao znanstvenu karijeru), bend je bio neko vrijeme neaktivan, zatim snimio drugi album i još dva do kraja osamdesetih. No, tu nisu stali, bez Miloa su nastavili djelovati kao All, da bi tijekom zadnjih desetljeća snimili još tri Descendents albuma a zadnjih godina ponovo djeluju kao pravi bend (u klasičnoj postavi koja se posložila u drugoj polovici osamdesetih), idu na turneje, jer je Milo dobio otkaz u zloj korporaciji i nije htio nastaviti karijeru.

Ljudi u svojim pedesetima ne bi mogli otkrivati svog unutarnjeg punkera i od toga napraviti karijeru da se iza toga ne krije nešto zaista fascinantno. Svirački, bez obzira što na njemu nastupaju tinejdžeri (osim jednog koji je 20 godina stariji od njih), prvi album Descendentsa je kompaktan, eksplozivan, artikulirani komad melodioznog punk rocka koji nema slabog trenutka. Pjesme su uglavnom sjajne sa svakim instrumentom jasno istaknutim. Bas dionice Tony Lombarda posebno dolaze do izražaja, ali je bubnjanje i persona Bill Stevensona, kako je to vrijeme pokazalo, ono što bend drži na okupu. Milo je ikona benda, njegova karikatura je na većini naslovnica albuma, ali Bill Stevenson je genijalac koji sve ovo čini mogućim.

Rating: 4.5 out of 5.
Najbolji punk albumi: 15 najvažnijih koje morate poslušati
Glazba

Nirvana: Nevermind

SuperExtraZona October 21, 2022 No Comments

Mane je u drugom Nirvaninom albumu tražio čak i Kurt Cobain, ali bez obzira što nije punk ploča kakvu je htio napraviti, Nevermind je nulta točka iz koje je alternativa postala mainstream. Prije Nirvane su alternativni bendovi poput, recimo, Husker Du i Sonic Youth potpisali za velike izdavačke kuće, ali niti oni niti kuće nisu očekivali da bi njihova glazba mogla promijeniti ono što će klinci koji gledaju MTV slušati. Bendovi su dobili veću prisutnost u prodavaonicama ploča, a izdavačke kuće dio profita sa scene koja je uglavnom održavala samu sebe. Niti s Nirvanom Geffen nije očekivao ništa više, priča kaže da bi bili zadovoljni s 250.000 prodanih primjeraka. A prodalo ih se 25 milijuna. Zašto i kako, trebalo se spojiti svašta da se to ostvari.

Krist Novoselic će u jednom intervjuu godinama poslije priznati da su krali ideje od svih, od Beatlesa do Sex Pistolsa, što nije iznenađenje s obzirom na očigledne inspiracije Bostonovim „More than a Feeling“ za „Smells Like Teen Spirit“ i Killing Jokeovim „Eighties“ za „Come as You Are“. Svi u bendu su još za trajanja govorili da ovo što oni rade, kombinacije melodije s bukom, prelaska iz brzog u spori ritam već prije njih dugo rade Husker Du i Pixies. No, trebala je, vjerojatno, Kurtova karizma, njegov glas u kojem se osjećala nježnost i bol u isto vrijeme da bi se zainteresirala cijela jedna generacija i popušila ga kao svog idola. „Nevermind“ je proizvod napravljen da bi se puštao na radiju, da bi se osigurala njegova komercijalnost pa je zvuk instrumenata kompaktan i ispeglan i manična energija koju je bend posjedovao je ovdje pripitomljena, ali je ipak bend zadržao svoju autentičnost.

Kakvu god manu pokušavali naći u njemu, „Nevermind“ je i dalje sjajan i uzbudljiv album. Kurtov dar za pjevanje i skladanje melodija je izuzetan bez obzira kime se inspirirao. Dave Grohl je postao superstar i pokazuje sav svoj talent treće desetljeće nakon što je ovdje poubijao bubnjeve. Puno je talenta i energije ovdje da ne bi ostalo ubilježeno u naborima vremena.

Rating: 4.5 out of 5.
Najbolji albumi svih vremena: 50 najvažnijih koje morate poslušati
Glazba Punk

The Clash: London Calling

SuperExtraZona September 16, 2022 No Comments

The Clash su na “London Calling”, svom trećem i duplom albumu, zadržali stav, ali unaprijedili glazbeno umijeće i interese, te stvorili klasik. Da je punk mrtav, neki su govorili i koju godinu prije kada su The Clash potpisali za CBS, ali to su obične gluposti. Od samog početka se podrazumijevalo, bilo je mjerilo s obje strane Atlantika da bend  potpiše za veliku izdavačku kuću, postane slavan i bogat, znate, uobičajena rock’n’roll priča. The Clash je jedan od rijetkih bendova kojima je to uspjelo i koji je preživio da priča svoju priču još koju godinu. Većina ostatka punk scene nije nikako mogla u mainstream uglavnom zbog toga jer jedni drugima nisu imali što ponuditi. Srećom, jer DIY scena koja je počela bujati širom svijeta i danas proizvodi spektakularno kreativne, energične i zanimljive rezultate daleko od mainstreama.

London Calling je je jedan od najsretnijih trenutaka u povijesti rock’n’rolla. Bend koji najozbiljnije i iskreno voli glazbu, isto tako najozbiljnije i iskreno vjeruje u svoje ideale s kojima je nastao i koje je dijelio sa ostatkom punk scene. Hrabra avantura u koju se taj četverac (moramo reći, sa čvrstim parom kormilara) uputio izrodila je dupli album koji pršti od punka, ali ne u glazbenom smislu. Od glazbenih žanrova je tu rock, reggae, funk, pop, rockabilly, hard rock, svašta što bi se mainstream publici moglo prodati u ono, ali i u bilo koje vrijeme. Iako se može činiti da je  The Clash bend koji ima jače singlove nego albume (od kojih je ovaj dupli, a sljedeći je već bio trostruki), ipak je ovo album s pričom, atmosferom, bez obzira na žanrovsku raznovrsnost pojedinih pjesama.

Ovo je prije svega avantura, putovanje u potrazi za slobodom, kako kreativnog i glazbenog izražavanja, tako i u potrazi za slobodnom u vanjskom svijetu koji je zatrpan konzumerizmom, kriminalom, socijalnom nepravdom i hrpom drugih nedaća o kojima The Clash (odnosno, Joe Strummer, kao glavni autor tekstova) na London Calling govori.

Rating: 5 out of 5.
Najbolji albumi svih vremena: 50 najvažnijih koje morate poslušati
Alternative Rock Glazba

Pixies: Doolittle

SuperExtraZona July 29, 2022 No Comments

Ludilo Pixiesa je na njihovoj trećoj ploči “Doolittle” dosegnulo vrhunac, a opet njihov zvuk približilo milijunima slušatelja. Pixies su, dopuštamo, naime, i raspravu o tome, najvažniji američki bend osamdesetih bez kojih, kako i sami priznaju, ne bi bilo i prepoznatljivog zvuka puno većih bendova poput Nirvane i Radioheada. Prve njihove ploče, mLP „Come on Pilgrim“ i LP „Surfer Rosa“ su bile hvaljene i stekle fanove većinom u Britaniji, ali tek s „Doolittleom“ su postali svjetski poznati bend. Ispeglana produkcija učinila je da strahovit dar Black Francisa, njihovog frontmena i glavnog autora pjesama, za melodiju i kontroliranu buku dođe do izražaja. No, bez obzira na produkciju, sirova energija u svakoj snimci je prilično osjetna.

„Doolittle“ je prekrasan album zbog kojeg ćete se uloviti da pjevušite bizarne tekstove o sakaćenju, beskućnicima, seksualnoj opsesiji i gomilu besmislica koje čine kolaž zvukova i riječi od kojih je inače i sačinjen opus ovog benda. Ljepota melodija s jedne strane, s druge strane bizarna ikonografija, ali u suštini sirovi rock album s dovoljno snage da pokrene nekoliko žanrova s obje srane oceana. Kurt Cobain je većinu svojih pjesama napisao na tiho-glasno-tiho dinamici pjesama Black Francisa. Thom Yorke je gledajući njihov nastup uživo konačno odlučio što želi napraviti i kaka zvuk treba imati Radiohead. I „Doolittle“ je sigurno začeo ono što se dogodilo 90-ih kada je sva kreativnost i ludilo alternative rocka prodrla na MTV i mainstream ljestvice popularnosti.

Rijetki su albumi u kojima možemo prepoznati prijelomnu točku u povijesti pop i rock glazbe, a još su rjeđi oni koji su napravljeni s toliko radosti, energije, talenta, ideja, ludila  i jednostavne želje da svi uživaju u onome što sviraju i slušaju.

Rating: 5 out of 5.

Izvođač: Pixies

Naslov: Doolittle

Godina izdanja: 1989.

Zemlja izdanja: SAD

Izdavač: 4AD / Elektra

Žanr: Alternative rock

Najbolji albumi svih vremena: 50 najvažnijih koje morate poslušati
Glazba

The Weeknd – After Hours

SuperExtraZona July 18, 2022 No Comments

S „After Hours“ je The Weeknd počeo fazu u kojoj prihvaća i apsorbira svoju mračnu stranu. Djelomično se i prezire zbog svog tog promiskuiteta i neutaživih želja za uživanjem, ali stvarno radi na tome da se u potpunosti prihvati. Nije to još darkeraj Depeche Modea, tu je negdje između A-ha  i Duran Duran, ali glazba i estetika 1980-ih je žestoko prisutna u ovome što je napravio. Stvar je u tome da je rano ujutro, on se baš vraća izvana i ima sve te misli i osjećaje koje je odlučio podijeliti s nama uz zgodan beat i melodiju sa sintića.

On u tom trenutku nije dobro, to treba odmah reći. Stvari koje želi podijeliti s nama se ne želimo sjećati drugi dan. Nakon takve večeri vjerojatno niti ne možemo. Količina razvrata za koju možemo pretpostaviti da se dogodila prije ovog albuma je u razini jednog Las Vegasa ili sličnog mjesta kojeg nikada nećemo posjetiti, jer nas mama nije tako odgojila. „After Hours“ je taj album namijenjen za after, za trenutke u kojima još uvijek haluciniramo, ali nemamo dovoljno energije nastaviti ganjati slike koje se pojavljuju u našem mozgu. Konfuzija, emocionalna trauma i osjećaj da je tramvaj prešao preko nas su osjećaji koje The Weeknd dijeli s nama. Već nam pogled na njegovu krvavu facu na coveru albuma  treba reći da ovo ne može biti ugodna vožnja. Koje god smo vozilo očekivali da nas ujutro vrati kući nas je pregazilo i ostavilo da ležimo na cesti.

„After Hours“, unatoč svojim ritmovima, nije album na koji se tulumari. To je album koji svoju tužnu priču priča nakon što je tulum završio. Svejedno, koliko puta nam se dogodilo da smo na povratku kući doživjeli toliko važnije stvari nego one koje su se dogodile dok smo bili vani. Dovoljno puta da možemo razumjeti o čemu on to ovdje.

Rating: 4 out of 5.

Izvođač: The Weeknd

Naslov: After Hours

Godina izdanja: 2020.

Zemlja izdanja: Kanada

Izdavač: The Weeknd XO

Žanr: R&B, synth-pop, dream pop, new wave

Najbolji albumi 2020.: 10 najvažnijih koje morate poslušati
Glazba

Tame Impala – Currents

SuperExtraZona June 20, 2022 No Comments

„Currents“ je za Kevina Parkera, AKA Tame Impala, prepuštanje struji onoga u što se njegov život pretvorio nakon prethodna dva albuma. Ovaj put je, osim skladanja, pisanja, aranžiranja, sviranja svih instrumenata i snimanja, preuzeo i produkciju albuma pa napravio svoj intiman album u kojem se oslobodio prethodnih pomisli kako su gitare jedno, a komercijalni pop nešto sasvim drugo. Psihodelija s druge strane, uključuje štogod.

Naime, „Currents“ nas neće tjerati da mislimo kako haluciniramo stvarajući zvukove koji ne bi trebali postojati. Iako sintetički, zvukovi ovdje imaju svrhu povezati nas više sa životom, s onim što se događa u nama. Kozmička stanja svijesti ne dolaze ovdje potaknuta sintetskim drogama, nego pažljivo biranim sintetskim zvukovima. Parker je potpuno neurotičan u tom pogledu. Vječito sitničav, kritičan i sumnjičav u rezultat svoga truda, a opet, svjestan da rijetko ima kontrolu nad kreativnim procesom. On se jednostavno događa pa se i procesi prilikom slušanja albuma ne mogu objasniti, jednostavno se treba prepustiti struji. Ritmovi i melodije najčešće podsjećaju na R&B kakav bi čuli na radio stanici koja pušta samo hitove. No, propušteni kroz tretman kakav je imala i gitara na njegova prethodna dva albuma djeluju hipnotički. Prepuštanje struji nije izbor, to je neminovno stanje. Taj nedostatak gitara u prvom planu stoga ne možemo smatrati promjenom u odnosu na prva dva albuma, nego je jednostavno put kojim struja nosi ovog kozmičkog Australca koji nas je odlučio na kratko povesti sa sobom.

„Currents“ nije teško voljeti, dogodit će se to bez obzira jeste li tinejdžerica u potrazi za nečim plesnim ili stari frik u potrazi za nečim na što se možete razvaliti. Razlog zbog čega album funkcionira na toliko različitih razina je što se ne pokušava uklopiti u nikakve postojeće definicije, najviše od svega, u one koje je do tog trenutka Kevin Parker nametnuo samome sebi. Djeluje oslobađajuće, zato što i treba biti.

Rating: 4.5 out of 5.

Izvođač: Tame Impala

Naslov: Currents

Godina izdanja: 2015.

Zemlja izdanja: Australija

Izdavač: Modular Recordings

Žanr: Psihodelični pop, synth-pop, disco, R&B

Najbolji albumi 2010-ih: 10 najvažnijih koje morate poslušati
Glazba

Gorillaz – Demon Days

SuperExtraZona May 31, 2022 No Comments

Uvriježeno je mišljenje vladalo da sve što Damon Albarn napravi smrdi pretenciozno. Za „Demon Days“ bi se svašta moglo reći pa i to. No, drugi album Gorillaza se  tu oznaku će ponijeti ponosno, jer godinama nakon što je nastao i dalje zvuči kao soundtrack svijeta u kojem živimo li onoga koji nas čeka kada se sutra probudimo. Damon Albarn je samo to znao prije nas, nije njegov problem što smo se mi kasnije uključili.

Svaki soundtrack će željeti zvučati veće od (virtualnog) života koji prati, to je jednostavno tako. „Demon Days“ vadi sve te demone od kojih čovječanstvo odvraća pogled na površinu. Ratovi, nasilje (čak i među djecom), klimatske promjene, ovisnost o nafti, depresija, ovisnost i opće uništenje prirode i društva su ono u što nas tjera da gledamo pažljivo semplirajući u uvodu temu iz filma „Zora živih mrtvaca“ kako ne bi propustili poantu. Već smo mrtvi, svuda oko nas je tama, možemo li pri tome zaplesati? Jer, prilike za ples ovdje također imamo. Producent je bio Danger Mouse, koji je baš jahao na slavi svojeg djela „The Grey Album“ na kojem je genijalno spojio Jay-Z-jeve vokale s „The Black Album“ sa semplovima s dvostrukog albuma The Beatlesa kojeg zovemo „The White Album“. Najveći su hitovi ostali „Feel Good Inc.“ na kojem su gostovali hip-hop legende De La Soul, te „DARE“ na kojem je glavni vokal otpjevao Shaun Ryder, frontman Happy Mondaysa. Ovim plesnim ritmova nas Gorillaz vode širom svijeta, ima ovdje i oponašanja harmonija Beach Boysa, folka, afro-beata, te jednostavnog rokanja gitarama i bubnjem. Dojam je, ipak, više elektronski, sve vuče više prema hip hopu i trip hopu, nego prema brit popu. S njegovim mračnim temama, pojam koji se veže uz njega je dark pop.

„Demon Days“ je lakše voljeti kako vrijeme prolazi, jer je i napravljen za neki kasniji dojam, a ne onaj prvi. Ne pušta nas da se opustimo i utonemo u njega, nego nas vuče u svoju tamu, te nas onda pušta da nam se jeza polako diže uz kralježnicu.

Rating: 4.5 out of 5.

Izvođač: Gorillaz

Naslov: Demon Days

Godina izdanja: 2005.

Zemlja izdanja: Velika Britanija

Izdavač: Parlophone Žanr: Dark pop, trip hop, hip hop, art rock, alternative rock

Najbolji albumi 2000-ih: 5 najvažnijih koje morate poslušati
Glazba

The Beatles – Rubber Soul

SuperExtraZona May 16, 2022 No Comments

S „Rubber Soul“, šestim albumom Beatlesa, kontrakultura 1960-ih je dobila svoj prvi soundtrack koji je od grupacija i individua s različitim idejama i karakterima napravio jedan zajednički front. Sve što je bilo potrebno je da Beatlesi probaju marihuanu i nastave je koristiti. Ritmovi i stihovi koji pozivaju na ples (ili na seks), a koji su dominirali još par mjeseci prije na prethodnom albumu „Help!“, su odjednom zamijenjeni introspektivnim stihovima i egzotičnim melodijama koji pozivaju na razmišljanje (i seks).

S obzirom da se smatra prvim psihodeličnim albumom, kada govorimo o „Rubber Soul“, moramo govoriti i blagotvornom učinku psihoaktivnih supstanci na kreativnost. Do tada, The Beatles su bili mašina koja je tutnjala planetom u manje-više istom tempu pored sve veće mase vrištećih tinejdžerki. Čim su našli vremena da se zamisle nad svojim statusom, shvatili su da su oni, tada 22-25-godišnjaci, prošli tu fazu, da to nije život koji žele živjeti, te da su spremni istraživati. Legenda kaže da je Bob Dylan bio taj koji ih je upoznao s dobrobitima marihuane, ali su Beatlesi od te živuće legende dobili i inspiraciju za zvuk novog albuma. On se zove „Rubber Soul“, kao parafraza izraza „plastic soul“ kojim se označavala soul glazba koju su izvodili bijelci, jer im je nedostajalo „ono nešto“. Beatlesima je američka glazba nepresušan izvor inspiracije, u ovoj fazi je to bila soul glazba s kojom su se upoznali na američkim turnejama, ali je Dylanov utjecaj u konačnom zvuku bio jači. Sigurno se nije tako dogodilo, ali možemo zamisliti scenu u kojoj Dylan, mota veliki džoint i u sebi nesvojstvenoj maniri ga prosljeđuje mladićima iz Liverpoola te pokazuje par fora na gitari dok ga oni promatraju s divljenjem i široko otvorenih očiju.

„Rubber Soul“ je kompletan album, napravljen kao cjelovito djelo s pjesmama koje se nastavljaju jedna na drugu, kao što će to biti i sljedeći albumi The Beatlesa. Utoliko je on njihov tranzicijski album, trenutak u kojem su od najuspješnije svjetske pop atrakcije postali najveći majstori snimanja albuma i singlova u studiju.

Rating: 5 out of 5.

Izvođač: The Beatles

Naslov: Rubber Soul

Godina izdanja: 1965.

Zemlja izdanja: Velika Britanija

Izdavač: Parlophone

Žanr: Psihodelični rock, folk rock, pop rock

Najbolji albumi svih vremena: 50 najvažnijih koje morate poslušati