Grace

Kao jedini album koji je Jeff Buckley dovršio za svog života, „Grace“ nam nudi uzbudljivi uvid u spektakularne talente jednog od najvažnijih rock glazbenika 1990-ih. Jeff Buckley je skladao, pisao pjesme, svirao gitaru i pjevao tenorom raspona tri oktave na ovom albumu kojeg su umjetnici poput David Bowieja i Jimmy Pagea smatrali remek djelom. U isto vrijeme je želio pjevati šansone i plesati pogo. Glazbu je obožavao, bila je njegov život, upijao ju je, sve utjecaje učinio materijalom za vlastiti zvuk.



Jeff Buckley je stradao u bizarnoj nesreći utopivši se u rukavcu Mississippija pokraj Memphisa za vrijeme rada na sljedećem albumu. Prema pričama je plivao leđno potpuno obučen pjevajući refren Zeppelinovog „Whole Lotta Love“ kada ga je poklopio val nastao prolaskom broda. To je jedna od najglazbenijih priča o smrti koju smo ikada mogli čuti. Takva je i priča o njegovom rođenju. Sin je Tima Buckleya, folk i avant-garde glazbenika koji je njega i njegovu majku napustio i rastao se prije nego li se Jeff rodio. Nakon toga je napisao skladbu „I Never Asked to Be You Mountain“ (u kojoj opisuje razloge zbog kojih ih je ostavio) koju je Jeff izveo na koncertu posvećenom njegovom ocu 1991. godine. Oca, zapravo nije nikada vidio, jer mu je s majkom samo jednom došao u posjetu 1975. godine, a Tim Buckley je u tom trenutku radio pa ga nije mogao vidjeti. Dva mjeseca nakon toga se overdozirao heroinom u 28-oj godini. Na tom koncertu se okupilo puno svijeta iz glazbenog biznisa, a Jeff Buckley je briljirao i kontakti koje je skupio su doveli do snimanja njegovog albuma „Grace“.



„Grace“ je vrhunac jednog kratkog života natopljenog glazbom, iz kojeg se glazba prosipala na sve strane. Iako je život završio tragično i trajao prekratko, album moram doživjeti kao slavlje. Jer, njegov intenzitet traga za vrhuncima koji moraju donijeti milost („grace“), boravi na mjestima koja su iznad svega prolaznoga i na kojima zabava nikada ne prestaje.

Rating: 4.5 out of 5.

Izvođač: Jeff Buckley

Naslov: Grace

Godina izdanja: 1994.

Zemlja izdanja: SAD

Izdavač: Columbia

Žanr: alternative rock, folk rock, jazz rock



Pixies: Doolittle

Ludilo Pixiesa je na njihovoj trećoj ploči “Doolittle” dosegnulo vrhunac, a opet njihov zvuk približilo milijunima slušatelja. Pixies su, dopuštamo, naime, i raspravu o tome, najvažniji američki bend osamdesetih bez kojih, kako i sami priznaju, ne bi bilo i prepoznatljivog zvuka puno većih bendova poput Nirvane i Radioheada. Prve njihove ploče, mLP „Come on Pilgrim“ i LP „Surfer Rosa“ su bile hvaljene i stekle fanove većinom u Britaniji, ali tek s „Doolittleom“ su postali svjetski poznati bend. Ispeglana produkcija učinila je da strahovit dar Black Francisa, njihovog frontmena i glavnog autora pjesama, za melodiju i kontroliranu buku dođe do izražaja. No, bez obzira na produkciju, sirova energija u svakoj snimci je prilično osjetna.



„Doolittle“ je prekrasan album zbog kojeg ćete se uloviti da pjevušite bizarne tekstove o sakaćenju, beskućnicima, seksualnoj opsesiji i gomilu besmislica koje čine kolaž zvukova i riječi od kojih je inače i sačinjen opus ovog benda. Ljepota melodija s jedne strane, s druge strane bizarna ikonografija, ali u suštini sirovi rock album s dovoljno snage da pokrene nekoliko žanrova s obje srane oceana. Kurt Cobain je većinu svojih pjesama napisao na tiho-glasno-tiho dinamici pjesama Black Francisa. Thom Yorke je gledajući njihov nastup uživo konačno odlučio što želi napraviti i kaka zvuk treba imati Radiohead. I „Doolittle“ je sigurno začeo ono što se dogodilo 90-ih kada je sva kreativnost i ludilo alternative rocka prodrla na MTV i mainstream ljestvice popularnosti.



Rijetki su albumi u kojima možemo prepoznati prijelomnu točku u povijesti pop i rock glazbe, a još su rjeđi oni koji su napravljeni s toliko radosti, energije, talenta, ideja, ludila  i jednostavne želje da svi uživaju u onome što sviraju i slušaju.

Rating: 5 out of 5.

Izvođač: Pixies

Naslov: Doolittle

Godina izdanja: 1989.

Zemlja izdanja: SAD

Izdavač: 4AD / Elektra

Žanr: Alternative rock


Weezer: Pinkerton

U krajoliku Weezerovih albuma „Pinkerton“, njihov drugi album, strši poput prekrasnog začaranog dvorca. Ili napuštene ruine, ovisno iz koje perspektive mu prilazimo.

Weezer: Pinkerton; 1996.; DGC; Alternative rock, power pop, emo, pop punk

Nakon zvjezdanog statusa koji im je donio istoimeni (plavi) prvijenac, Rivers Cuomo, kreativna snaga benda se osjetio slomljenim pod svim tim teretom slave i odlučio napraviti potpuno osoban album. Sve njegove misli, emocije i frustracije vezane za seks i odnose (kojih nema) iz tog doba je pokušao sažeti u 10 pjesama koje je bend producirao sam. Sirov zvuk i ogoljene muške emocije bile su ispred svog vremena, kritičari i publika ga nisu voljeli, ali su dovele do cijelog emo žanra. I vrijeme je kasnije nadoknadilo propušteno pa je album postao bendov omiljen među većinom fanova i kritičara, te se nastavio prodavati i godinama nakon.

Emo na stranu

Dugo se River Cuomo sramio onoga što je napravio na „Pinkertonu“. Isto kao što bi se sramio svatko tko se jednom pretjerano napio na tulumu pa se pred svima skinuo gol nakon što ga je ostavila cura pa da svi mogu vidjeti sve mlohave dijelove njegovog tijela, jer ga više za ništa nije briga. A onda to još pofotkao i podijelio na Instagramu. No, svatko nije Rivers Cuomo i nema ostatak Weezera uz sebe pa je to obnaživanje vlastitih emocija napravljeno uz krasne melodije i ubitačnu ritam sekciju. Količina emocija sa cijelog spektra čini ovaj album savršenim soundtrackom za emocionalni outing svake vrste, od spoznaje vlastitih emocija, do spoznaje njihove neprihvaćenosti od ostalih. Svi oni emo klinci koji su se stidljivo skrivali po podrumima mogli su izaći na vidjelo dana da pokažu svijetu što imaju i što mogu. Na sav užas ili zadovoljstvo svijeta.

Emo na stranu, „Pinkerton“ je sirov i brutalan pop album, snimljen i produciran bez kontrole i vidljivih kompromisa, iskren i bez želje da se ikome svidi, nego da bude ono što jest. I, jesmo li rekli, da pršti od emocija?

I.P.

 

5 WEEZER albuma koje morate poslušati:

Pinkerton (1996.)

Weezer (Blue Album) (1994.)

Weezer (Green Album) (2001.)

Maladroit (2002.)

Weezer (White Album) (2016.)