Bijelo Dugme – Bitanga i princeza

Sve se konačno posložilo Bijelom dugmetu da od atrakcije za tinejdžerske čobane postanu pravi veliki rock bend s bombastičnim zvukom i grandioznim nastupima. „Bitanga i princeza“ je bila njihov najprodavaniji album do tog trenutka, a onda su se dogodili punk i novi val i učinili ih smiješnim i nepotrebnim. No, u tom trenutku u glazbenoj povijesti su bili veliki i važni, poput Štafete mladosti ili Dana ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane.



Folka više nije bilo nigdje, zamijenio ga je simfonijski orkestar s kojim se Željko Bebek poigravao na svojem solo albumu izašlom godinu ranije dok je Goran Bregović bio na obaveznom služenju vojnog roka u JNA. Svu glazbu i tekstove za „Bitangu i princezu“ je napisao Goran Bregović i pokazao, jer dokazivati nikada nije ništa morao, koliko je, zapravo, zreo i kompletan autor. Zreo je postao i bend, sa kompletno sofisticiranom idejom o zvuku i sa složenim strukturama pjesama. Nije ovo više bila glazba za tinejdžere, bili oni čobani ili ne. Centralna tematska preokupacija albuma su emocionalne sumnje, dvojbe i sjeta na razini jednog Zdravka Čolića. Na njegovoj razini je i popularnost pjesama s albuma. „Bitanga i princeza“, „Na zadnjem sjedištu moga auta“, „Ipak poželim neko pismo“ i „Sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš“ su sjajne pjesme koje su s razlogom postale bezvremenski hitovi. Bio je to i album koji je morao biti cenzuriran. Zbog vulgarnosti je uklonjen stih “Koji mi je moj” iz pjesme „Ala je glupo zaboravit njen broj“, te zbog „političkih“ razloga promijenjen stih „A Hrist je bio kopile i jad” u „A on je bio kopile i jad“. Najvažnije, promijenjen je originalni omot albuma na kojem ženska noga udara muškarca u međunožje u ovaj generički koji znamo danas. Time je prekinut niz pamtljivih i legendarnih omota albuma Bijelog dugmeta.



„Bitanga i princeza“, zajedno sa svojom naslovnom stvari, sjaji visoko među legendama i mitovima naše bolje prošlosti. Rijetko što je kod nas napravljeno ovako potpuno i kompletno. Ima dosta boljih albuma, ali rijetko koji djeluje ovako kontrolirano.

Rating: 4 out of 5.

Izvođač: Bijelo dugme

Naslov: Bitanga i princeza

Godina izdanja: 1979.

Zemlja izdanja: Jugoslavija (Bosna i Hercegovina)

Izdavač: Jugoton

Žanr: Hard rock, simfo rock


Šarlo akrobata: Bistriji ili tuplji čovek biva kad

Poetičnost Milana Mladenovića i Kojina brutalnost su se sudarili na „Bistriji ili tuplji čovek biva kad“, vrhuncu kreativnosti ex-jugoslavenskog rocka prije nego je prvi otišao napraviti Ekatarinu Veliku, a drugi Disciplinu kičme. Punk, rock, ska i dub su se ovdje našli u miksu u trenutku kada su se iste stvari radile u Britaniji i Americi. Uzbudljivo kao i bilo koja post-punk ploča iz vrha tadašnje produkcije koju možete poslušati.



Ranije iste godine je izdan i „Paket aranžman“, izašao je te godine prvi album Električnog orgazma i mini Lp Idola. Prvi album je izdao i Film, a izašla je i kompilacija „Novi punk val 78-80“ koja je pratila scenu koju su činili Prljavo kazalište, Paraf i Pankrti čiji su prvi albumi izlazili 1979. i 1980. HC punk je početkom 1980-ih uzimao maha u Americi, a prvi val punka je davno prošao. U Britaniji su nova stvar sada bili new wave i synth-pop, dok su oni koji su nešto novi htjeli napraviti s gitarama rastavili sve na proste faktore ne bi li do kraja uništili rock’n’roll. To su radili The Cure, Siuoxsie and the Banshees Killing Joke, Public Image Limited i Bauhaus, primjerice.

Šarlo akrobata je nastupao te 1981, godine na zagrebačkom Muzičkom biennalu, prvoj godini kada su se među izvođačima našli rock izvođači. Zvijezde tog dijela programa su bili Gang of Four. Sa svjetskom scenom u konstantnoj promjeni, te domaćoj koja je postala otvorena za drugačije izvođače, „Bistriji ili tuplji čovek biva kad“ se uklopio u svoje okruženje namjerom i zvukom. No, ono što ga čini posebnim jest snaga izvedbe i uvjerenja koje je tu namjeru dovela preko granica koju se bilo tko usudio preći. Buldožer, bend koji je Šarlo akrobata najviše cijenio, je bio svjestan granice, došao joj do nje, okrenuo se nazad i popišao, ali nikada nije išao preko nje.



„Bistriji ili tuplji čovek biva kad“ je odsviran bez razmišljanja, izrazito instinktivno, koristeći ideje koje su u tom trenutku bile u zraku. Opet, niti to ne bi bilo dovoljno da se napravi izniman album da ga nisu radile tri izrazite i izrazito kreativne individue koje su odmah po njegovom izlasku rasformirale bend. Možda su razlike među njima bile prevelike, ali kada napraviš nešto ovako, nećeš se blamirati s ničim nakon toga što nije jednako dobro.

Šarlo akrobata: Bistriji ili tuplji čovek biva kad, 1981., Jugoslavija (Srbija)

Rating: 5 out of 5.

Bijelo dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu

“Šta bi dao da si na mom mjestu”, drugi album Bijelog dugmeta, snimljen u Londonu, je zajahao na velikoj popularnosti koju je bendu donio njihov prvi album i postao prvi album u povijesti jugoslavenske glazbe koji je prodao preko 200.000 primjeraka. Zbog njega je uvedena oznaka prodaje „dijamantna ploča“, a onda jednostavno i „2xdijamantna“ u nedostatku boljeg opisa komercijalnog uspjeha jednog od ključnih albuma pastirskog rocka. „Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac“ otvara album i pandorinu kutiju iz koje je ispao i Plavi orkestar sa „Soldatskim balom“ koji je prodan u preko pola milijuna primjeraka.



Teško se probijati kroz taj narodni melos koji se provlači cijelim albumom, najviše je prisutan u prvoj stvari pa već u naslovima „Požurite, konji moji”, te „Bekrija si cijelo selo viče, e pa jesam, šta se koga tiče”, i pričati o rock albumu. No, Goran Bregović, koji je, po vlastitom priznanju rock smatrao forsiranjem, jer mu više leži glazba koju je radio kasnije (što, zapravo objašnjava cijeli zvuk Bijelog dugmeta), se okružio rokerima, te snimao albume u Londonu kako bi ipak dobio moderan zvuk. Na taj način dobio je publiku koja je bila u stanju kupovati ploče i dolaziti na velike koncerte – ljude čiji su se roditelji doselili sa sela u grad, a to je bila Jugoslavija u to vrijeme. „Ne gledaj me tako i ne ljubi me više“ je prilično moćna stadionska blues balada, dok završna „Što bi dao da si na mom mjestu“ ima folk elemente, ali ne domaćeg, nego onog engleskog kojim su se inspirirali Led Zeppelini.



„Šta bi dao da si na mom mjestu“ sadrži esenciju onoga što je Bijelo dugme bilo do 1979. i što ga je činilo najpopularnijim rock bendom u Jugoslaviji. To je u drugoj polovici 70-ih bio kontrolirani eksces koji će puniti sve rubrike medija i podilaženju svim ukusima publike koja misli ruralno, a djeluje urbano. Hvala bogu na punku i novom valu.

Bijelo dugme: „Šta bi dao da si na mom mjestu, 1975., Jugoslavija (Bosna i Hercegovina)

Rating: 4 out of 5.

Haustor: Haustor

Spoj new wavea i karipske glazbe (reggae, dub, ska, kalipso) zvuči kao nešto što bi se zbivalo u predgrađima Londona početkom 1980-ih, ali se događalo u centru Zagreba u isto vrijeme. Prvim albumom je Haustor odmah pokazao što može i pogodio ukus zahtjevnije publike tog vremena.  Na kasnijim albumima je bend pokazivao kao mu je art važniji od popularnosti, a svih ovih godina poslije ostali su popularni sigurno više nego li su se nadali dok su prizivali karipsko sunce na sivi zagrebački asfalt u sumrak.



A ta je popularnost vjerojatno i rasla nakon što se bend raspao, za njim i bivša država pa smo svi kolektivno krenuli žaliti za prošlim vremenima. „Haustor“ je prilično živahna ploča s dva različita lica. Na dijelovima na kojima je prevladala autorska osobnost Srđana Sachera, to lice je vedro i nasmijano, poput onog koje pjeva „Moju prvu ljubav“, najveći hit koji je Haustor napravio. Na dijelovima na kojima Rundek potpisuje glazbu i stihove stvari postaju mračne pa nestajemo u alkoholnim isparenjima kao u „Duhovima“ ili fantazmagoriji „Lica“, završne pjesme na albumu. Stoga je „Haustor“ i zahtjevna ploča za svakog slušatelja. Naime, nismo niti u jednom trenutku na jednom mjestu. Taman kada nam se nogice naviknu i počnu tapkati u nekom veselom složenom plesnom ritmu koji dominiraju prvom stranom ploče, druga strana od nas traži da pažljivo slušamo ono što izlazi iz neizgovorenih riječi i tišine, pušta da naša podsvijest stvori predstavu za koju bi ona bila glazbena podloga.



„Haustor“ je vrhunac novog vala u Zagrebu, s previše kreativnosti da bi stala samo na ploču, u to vrijeme je bend Haustor bio scenski doživljaj. Darko Rundek je bio student ADU i kasnije završeni redatelj, Srđan Sacher je studirao arheologiju i etnologiju. Taj je autorski svoje osobnosti ugradio u tkivo benda. Na njihovoj je dinamici on opstao i na kraju se zbog nje i raspao.

Haustor: Haustor, 1981., Jugoslavija (Hrvatska)

Rating: 4.5 out of 5.

Partibrejkers: Partibrejkers

Lišeni bilo kakvih pretenzija osim da praše rokenrol Partibrejkers su na svom prvom albumu napravili dovoljno da postanu legendarni.

Partibrejkers: Partibrejkers; 1985.; Jugoton; Garage rock

Prvijenac Partibrejkersa je izašao 1985. godine a do kraja desetljeća se na domaćoj sceni dogodila mini eksplozija garage rocka koja je kulminirala „Bombardiranjem New Yorka“ (1989.), vrhuncem domaćeg nezavisnog izdavaštva. U tome sirovom rokenrolu Partibrejkersima su bile tada ravne samo Majke. Kao i kod Gorana Bareta, i kod Zorana Kostića Caneta smo bili uvjereni da je rokenrol ono što čovjek osjeća i živi na staničnoj razini, bez obzira koliko je to dobro za njega i njegovo zdravlje (koliko je vrijeme pokazalo, nije bilo dobro niti za jednog od njih; Cane danas djeluje kao da se riješio svojih demona, a Bare kao da su ga potpuno obuzeli i da progovaraju kroz njega, poslušati posljednji album Nuspojave (2018.)).

Partibrejkers u prvih nekoliko svojih godina nisu imali bas gitaru pa je zvuk albuma prilično praskav ili prštav, žuri mu se, sve se mora dogoditi sada, nema vremena za gubljenje. Nema tih dubokih ozbiljnih tonova, sav je u rifovima, koje savršeno majstorski ispaljuje Nebojša Antonijević Anton. Ima kod njega bluesa, ali glavni su, prije svega, ritam i prodornost. Pjesme se kotrljaju jedne iza druge i među njima nema labavih mjesta. Ta nabrijanost albuma sigurno je naglašena produkcijom Dušana Kojića Koje koji je svojom Disciplinom kičme istraživao nove mogućnosti rock glazbe (imao je u svom bendu bas, svirao ga je, ali nije imao gitaru, jedini drugi stalni instrument na do tada izašla 2 albuma mu je bio bubanj koji je svirao Srđan Todorović Žika). Garage rock je 1985. bio progresivan, iako sirov, novi zvuk, iako je žanr postojao 20 godina. Bio je 1000 godina dalje od pop rocka koji se revitalizirao nakon što su punk i novi val uzbudili duhove Jugoslavije. Prljavo kazalište je te godine dodirnulo dno „Zlatnim godinama“ i tamo će ostati sljedećih 35 godina, Film je postao Jura Stublić, Bajaga je postao Bajaga, a za par godina će se u mainstreamu ozbiljno Psihomodo pop smatrati pravim rock’n’rollom.

Utoliko je prvi album Partibrejkersa ključan, jer s njime i onime što su radili kasnije održavali su rokenrol živim i štitili ga od neprijatelja.

ALBUMI PARTIBREJKERSA KOJE MORATE POSLUŠATI:

  • Partibrejkers (1985.)
  • Partibrejkers III (1989.)
  • Kiselo i slatko (1994.)
  • Partibrejkers II (1988.)
  • Gramzivost i pohlepa (2002.)

 

 

Haustor: Treći svijet

Tematski i zvukovno je Haustor na drugom albumu otišao u – treći svijet. „Treći svijet“ je pun priča o egzotičnim predjelima koje nitko nikada nije posjetio.

Haustor: Treći svijet; 1984.; Jugoton; Rock, new wave, reggae, world music

Ispod svega što ovdje čujemo je bas Srđana Sachera uronjen u neki dub masan od opojne smole i hrane koja se kuha negdje u predvečerje uz plažu nakon cjelodnevnog boravka na suncu uz šum valova. Mračan je to i melankoličan album nad kojim ipak sja tropsko sunce i obasjava ga ljepotom. Kao, uostalom, i u zemljama trećeg svijeta Južne i Srednje Amerike, Afrike i Azije u kojima se sva nesreće i nepravda odvija u prekrasnom okruženju i spektakularnoj prirodi. Kao, uostalom, i u Hrvatskoj danas, kad nam je priroda lijepa, ali zajebano društvo, pa je album bezvremen. Nastao je nakon što su se članovi benda vratili iz vojske, početkom osamdesetih, ali govori i ima atmosferu prošlih i budućih vremena.

Zvuči svjetski i trećesvjetski

Unatoč glazbenim utjecajima koji se prostiru širom planete, album je ujednačen. Jedna se pjesma gotovo neprimjetno pretače u drugu, glazbeni se stilovi isprepliću jedan s drugim. Manu Chao, da je čuo ovaj album sigurno bi poželio da ga je on snimio. Haustor je sigurno rock bend, u nekom širem smislu riječi, ne možemo ga drugačije nazvati. No, taj pojam i svoj zvuk su oni svakim albumom rastezali da vide do kojih granica može doći. Sacheru je to bio zadnji album s Haustorom, zadnji je put bilo da smo čuli taj zvuk. Šteta, ali koliko sada znamo, s obzirom na količinu ega u bendu, netko je morao otići.

“Treći svijet”, uz ostale Haustorove albume, čini bend vjerojatno najboljim bendom koji je nastao i stvarao u Jugoslaviji. To nije mala stvar, s obzirom na količinu kreativnosti i talenta koji je upravo u njihovo vrijeme bio na vrhuncu na toj sceni. Dokaz je utjecaja na popularnu kulturu koji su dolazili sa svih strana, otvorenosti umova i sposobnosti da se ideje pretvore u iznimno kvalitetan slušljiv sadržaj. Može nam samo biti žao što više nemamo to.

I.P.

Azra: Ravno do dna

Masni, žestoki i energični balkanski anarhizam Johnnyja Štulića komprimiran je na čudesnom trostrukom live albumu. Među 44 se našlo i 14 do tada neobjavljenih pjesama.

Azra: Ravno do dna; 1982.; Jugoton; rock, new wave

Album je snimljen 21. listopada 1981. u Kulušiću na jednom od sedam uzastopnih koncerata. Johnny nije želio Dom sportova (zaželio ga je kasnije), nego je htio svirati live tamo gdje se dobro osjećao, u klubu s direktnim doticajem s publikom. Planirano je pet dana, ali zbog interesa dodana su još dva. Snimka na albumu je onakva kakvu ju je bend odsvirao te večeri, u jednom dahu. Snimka je savršeno vjerna, čuje se i razgovor publike, zahvaljujući vrhunskim toncima i vrhunskoj tehnici koja je bila na raspolaganju.

Kreativna eksplozija

Azra je tada bila u svojoj najboljoj postavi, s Borisom Leinerom na bubnjevima i Mišom Hrnjkom na basu. Bili su uštimana mašina, probe su imali po pet-šest sati dnevno, što se ovdje i čuje. Štuliće je pisao pjesme kao na traci, u hodu, jednostavno su ispadale iz njega. Svu tu energiju, maničnost i kreativnost je trebalo nekako kanalizirati. Azra je prvi, istoimeni, album objavila 1980., zatim dvostruki „Sunčana strana ulice“ 1981. slijedio je ovaj 1982., a iste godine izlazi i dvostruki „Filigranski pločnici“. U tri godine je izašla količina materijala od koje bi neki drugi bend živio više od desetljeća.

Legendarni status Johnnyja Štulića na ovim prostorima dolazi iz njegove sposobnosti da se odmetne od svih i da na kraju ispadne pobjednik. Tako je barem bilo. On je hajduk, bandit, lik iz narodnih priča koje je kasnije u životu i onome što mu je ostalo od karijere sakupljao i pokušao prenijeti u svoj medij. Najpoznatiji je po svome daru da ispriča urbanu priču, da da komentar na svakodnevicu, kaže ono što bi svi htjeli, a nitko se ne usudi reći. Kad mu je išlo, išlo mu je spektakularno, uz kombinaciju rocka, narodne duše i imaginacije.

I.P.