Kao jedini album koji je Jeff Buckley dovršio za svog života, „Grace“ nam nudi uzbudljivi uvid u spektakularne talente jednog od najvažnijih rock glazbenika 1990-ih. Jeff Buckley je skladao, pisao pjesme, svirao gitaru i pjevao tenorom raspona tri oktave na ovom albumu kojeg su umjetnici poput David Bowieja i Jimmy Pagea smatrali remek djelom. U isto vrijeme je želio pjevati šansone i plesati pogo. Glazbu je obožavao, bila je njegov život, upijao ju je, sve utjecaje učinio materijalom za vlastiti zvuk. Jeff Buckley je stradao u bizarnoj nesreći utopivši se u rukavcu Mississippija pokraj Memphisa za vrijeme rada na sljedećem albumu. Prema pričama je plivao leđno potpuno obučen pjevajući refren Zeppelinovog „Whole Lotta Love“ kada ga je poklopio val nastao prolaskom broda. To je jedna od najglazbenijih priča o smrti koju smo ikada mogli čuti.…
Ms. Marvel je u suštini nešto poput Spider-Mana, samo što je tinejdžerka, muslimanka, pakistanskog porijekla i živi u New Jerseyju. Izazovi koje je Spidey imao, kada je uz svladavanje super-zlikovaca, morao kao Peter Parker pohađati nastavu, zarađivati kao free-lance fotoreporter, žonglirati ljubavni život i navigirati kroz užurbane ulice Manhattana, su kod Kamale Khan u usporedbi narasli poput njenog tijela kada kaže embiggen. Ona predstavlja većinu danas potlačenih grupacija u Americi, one druge boje kože, krive religije, nedovoljnih godina i slabijeg spola. Svi autori koji su radili scenarij za njene avanture su muslimani pa je plastičnost njenog iskustva autentično i predstavlja uobičajene izazove i nedaće koje muslimani u Americi proživljavaju. Dodajmo i tome odrastanje u New Jerseyu, tom podzemlju New Yorka koje nastanjuju likovi iz „Obitelji Soprano“ i oni o kojima pjevaju Bruce Springsteen i Bon…
Golemost otvorenog svijeta u kojem se odvija „The Witcher III: Wild Hunt“ učini da nam se glavna priča ovog trećeg nastavka legende o životu i avanturama Geralta od Rivije čini trivijalnom. Pažnja s kojom su izrađeni detalji, od pozadine priče, vizualnih sitnica od kojih ćemo pored stotinu proći da niti ne vidimo, da bismo jednu primijetili, do količine snimljenog dijaloga (450.000 riječi, 950 govornih uloga, snimanih preko dvije godine), je zastrašujuća, poput brutalnosti okršaja u koje će naš (anti)junak redovito upadati. „The Witcher III: Wild Hunt“ djeluje poput živog organizma koji reagira na svaki naš postupak. Ovisno o našim izborima u najvažnijim događajima tijekom igre, te našem ponašanju prema nekim važnim likovima imamo prilike iskusiti i neki od 36 mogućih završetaka. Ako ne uspijemo doći do kraja, zbog nedostatka vremena u životu, nikako zbog toga…
Možda je „Saving Private Ryan“ samo tradicionalni ratni spektakl, ali je spektakularniji od svih ostalih. Ima originalan scenarij, uzbudljivi soundtrack, uvjerljive zvučne i specijalne efekte, savršenu fotografiju i izrazito umješnu montažu, ali Spielbergova odluka da snimi ratni film koji će biti pošten prema veteranima i prikazati najvjernije moguće kakvo je iskustvo bilo iskrcavanje u Normandiji 6.6.1944. je film učinilo bezvremenim. A skoro nije tako bilo, mogao je to biti tek ratni akcijski spektakl. Tek nakon razgovora s veteranima koji su mu trebali svojim dojmovima i savjetima donijeti autentičnost prizora, shvatio je da rat nema nikakve veze s onim do tada viđenim na ekranu. Spielberg je rođen nakon što je Drugi svjetski rat završio, ali kako je objasnio, u njegovoj su se obitelji stalno pričale priče o ratu i Holokaustu. Oduvijek je zainteresiran za temu pa…
Sa svojih preko stotinu korištenih samplova „Paul’s Boutique“ je album koji ne bi bilo moguće snimiti danas, zbog prevelikih naknada koje traže vlasnici izdavačkih prava (odnosno, korporacije i odvjetnici). Beastie Boys su se izvukli s ponekom tužbom, među ostalima onih The Beatlesa, da bi se izvukli iz zamke koju je činio njihov prvi album, razulareni „Licensed to Ill“. S ovim albumom su postali legende, bend koji je diktirao ono što se u hip hopu radi, označili početak zlatnog doba hip hopa iako su samo znalci mogli u tom trenutku razumjeti što je to zapravo. U tom trenutku su to bili ritmovi koje su im ponudili Dust Brothers, producentski dvojac iz Los Angelesa, gdje su se Beastie Boys preselili kako bi pobjegli od nereda koji su napravili na glazbenoj sceni. Poput razvratnih derišta koja su rasturila…
Grand Theft Auto“, iako je nastao koje desetljeće ranije, je „Red Dead Redemption“ koji se odigrava uz sva ograničenja koja pred odmetnika stavlja moderno doba. Divlji zapad je to vrijeme i mjesto koje svakom kriminalnom duhu sputanom zakonima, socijalnim vezama, civilizacijskim dosezima i moralnim prosudbama vlastitih akcija koje dolaze već od pukog jutarnjeg gledanja u ogledalo nudi prazno platno na kojem će krvlju slikati pejzaž svog iskupljenja ili potonuća u Pakao u koji će sa sobom povući svakog tko mu se nesmotreno približi.
Red Dead Redemption (2010)
Action, Adventure, Crime | Video game released 18 May 2010
9.5
Writer:Dan Houser, Michael UnsworthStars:Rob Wiethoff, Josh Blaylock, Sophia MarzocchiSummary: John Marston is being blackmailed by government lawmen to hunt down his former partners-in-crime. Driven further into the American Southwest, Marston soon finds that Williams has crossed into Mexico, a country in the throes of a civil war. At every turn, Marston must choose whether to side with outlaws or innocents in the crossfire.
Written by
James Carter Leach II
Svijet „Red Dead Redemptiona“ je dovoljno velik da se u njemu izgubite tražeći smisao vlastitog postojanja, odnosno pravog djelovanja koje će vas dovesti na put koji će od vašeg života učiniti legendu. Opet, dovoljno vremena možete provesti skupljajući bilje i kože divljih životinja, što neće stvoriti legendu, ali može olakšati preživljavanje. Glavna priča jest ona o iskupljenju. Glavni junak, John Marston, je nekada jahao s krivim ljudima, a sada se nalazi u situaciji da izravne neke stare račune. Pomažu mu neki uobičajeni likovi iz vestern mitologije, među ostalima šerif, vlasnica ranča i kvazi-doktor, a brzu karijeru može izgraditi kao lovac na ucjene, po svuda su izvješene tjeralice. Lov na zlikovce će dovesti do najviše krvoprolića, jer glavna priča ponekad zahtjeva da se krdo stoke dovede natrag do ranča ili da se spase konji iz goruće štale. Igra sigurno ne robuje klišejima.
Nastavak, „Red Dead Redemption 2“, je tehnički i vizualno ispeglao sve ovdje viđene koncepte i mane, ali ovdje smo prvi put doživjeli (skoro) open-world u kojem ne bacamo fireballe i ne pucamo iz automatskog oružja. Iskustvo je gotovo organsko, kao da nas namjerno tjera da se opustimo, uživamo u jahanju i spoznaji da nigdje u grmlju ne leži neki trol. Možda tek kojot.
Nije ništa neobično da Steven Spielberg iste godine izbaci dva filma koja je režirao, a onda i nekoliko koje je „samo“ producirao“. „Schindlerova lista“ je tako izašla iste godine kada i „Jurski park“. Lovu na Oscare je prethodio začetak jedne od najuspješnijih franšiza svih vremena. Ništa neobično, čovjek je tvornica zabave. No, nema ništa zabavno u holokaustu, kao što zna svako dijete koje nije obrazovano u hrvatskim školama. Svoju želju da nas zabavi i uzbudi je Spielberg zauzdao i zamijenio je željom da nas obrazuje i smrzne nam krv u žilama. Nešto tako je napravio i s dinosaurima, ali nacisti su kod njega, još od prvog Indiane Jonesa, ultimativni zlikovci, utjelovljenje zla. Kao što to i jesu, niti su se u prvoj polovici XX stoljeća to sramili priznati. Njihove tvornice smrti, odnosno konclogori, bile su operacije koje su zamislili psihopate, isplanirali birokrate, a provodio ološ, sve sa njemačkim ludilom, preciznošću i brutalnošću.
Schindler's List (1993)
Biography, Drama, History | 195min | 4 February 1994 (USA)
8.9
Director:Steven SpielbergWriter:Thomas Keneally, Steven ZaillianStars:Liam Neeson, Ralph Fiennes, Ben KingsleySummary: Oskar Schindler is a vain and greedy German businessman who becomes an unlikely humanitarian amid the barbaric German Nazi reign when he feels compelled to turn his factory into a refuge for Jews. Based on the true story of Oskar Schindler who managed to save about 1100 Jews from being gassed at the Auschwitz concentration camp, it is a testament to the good in all of us.
Written by
Harald Mayr <marvin@bike.augusta.de>
Spielbergovi kadrovi logora djeluju uvijek dokumentaristički, snimani kamerom iz ruke, a kako su zatvorenici ubijani po volji, taj je dojam dokumentarizma pojačan, jer imamo dojam da nikada ne znamo što će se sljedeće dogoditi. Priča o Schindleru je, naravno pojednostavljena kako bi se zadržala moralna jasnoća. Kao kontrast ovom zlu, suprotstavljena je dobrota i ljudskost u nevjerojatnoj situaciji. Ljudi koji brinu jedni o drugima, te dva najveća dobrotvora, Oscar Schindler i njegov pomoćnik Itzhak Stern imaju auru svjetla koja svijetli oko njih. Ispod toga ćemo pratiti situacije u kojima se kupuje sigurnost, okreće se glava do tuđe patnje kao da su to sporadični događaji, ali bilo je toga puno više, nego što bi se ovdje voljelo priznati, čak i među glavnim likovima. Bez sebičnosti i gledanja samo svoga posla ne bi došlo do najvećeg zločina u povijesti, ali naglašavanjem njih i bez jasne podjele na dobro i zlo ne bismo dobili jasno emocionalno iskustvo. Ne bi Spielberg obavio svoj posao, ono najbolje što radi – natjerao nas da suosjećamo s onim što se zbiva na ekranu.
Mane je u drugom Nirvaninom albumu tražio čak i Kurt Cobain, ali bez obzira što nije punk ploča kakvu je htio napraviti, Nevermind je nulta točka iz koje je alternativa postala mainstream. Prije Nirvane su alternativni bendovi poput, recimo, Husker Du i Sonic Youth potpisali za velike izdavačke kuće, ali niti oni niti kuće nisu očekivali da bi njihova glazba mogla promijeniti ono što će klinci koji gledaju MTV slušati. Bendovi su dobili veću prisutnost u prodavaonicama ploča, a izdavačke kuće dio profita sa scene koja je uglavnom održavala samu sebe. Niti s Nirvanom Geffen nije očekivao ništa više, priča kaže da bi bili zadovoljni s 250.000 prodanih primjeraka. A prodalo ih se 25 milijuna. Zašto i kako, trebalo se spojiti svašta da se to ostvari.
Krist Novoselic će u jednom intervjuu godinama poslije priznati da su krali ideje od svih, od Beatlesa do Sex Pistolsa, što nije iznenađenje s obzirom na očigledne inspiracije Bostonovim „More than a Feeling“ za „Smells Like Teen Spirit“ i Killing Jokeovim „Eighties“ za „Come as You Are“. Svi u bendu su još za trajanja govorili da ovo što oni rade, kombinacije melodije s bukom, prelaska iz brzog u spori ritam već prije njih dugo rade Husker Du i Pixies. No, trebala je, vjerojatno, Kurtova karizma, njegov glas u kojem se osjećala nježnost i bol u isto vrijeme da bi se zainteresirala cijela jedna generacija i popušila ga kao svog idola. „Nevermind“ je proizvod napravljen da bi se puštao na radiju, da bi se osigurala njegova komercijalnost pa je zvuk instrumenata kompaktan i ispeglan i manična energija koju je bend posjedovao je ovdje pripitomljena, ali je ipak bend zadržao svoju autentičnost.
Kakvu god manu pokušavali naći u njemu, „Nevermind“ je i dalje sjajan i uzbudljiv album. Kurtov dar za pjevanje i skladanje melodija je izuzetan bez obzira kime se inspirirao. Dave Grohl je postao superstar i pokazuje sav svoj talent treće desetljeće nakon što je ovdje poubijao bubnjeve. Puno je talenta i energije ovdje da ne bi ostalo ubilježeno u naborima vremena.
“Lolita“ je čista fantazija, naracija satkana od riječi i slika, ispričana glasom ultimativnog nepouzdanog pripovjedača. Sofisticirani obrazovani um Humberta Humberta se ne može odvojiti od ultimativne poslastice, slasnije od francuske književnosti i bogatije od akademskog svijeta Nove Engleske – 12 godišnje djevojčice. On je monstrum koji ne zna da je monstrum, ganja i stalo mu je samo da preživi i da konzumira predmet svojih želja, koji, s obzirom da nije predmet, nego živo biće, možda ima, a možda i nema, vlastite ciljeve koje želi ostvariti u ovoj igri mačke i mačora. Lolita je iz svake perspektive žrtva, ali oslikana jezikom svog nepouzdanog zlotvora vidimo je i kao manipulatoricu koja uvidjevši da nad njim ima moć, ostaje trajno gladna te moći, te materijalnih prednosti koje ona donosi.
Nad Humbertom se nećemo sažaliti, koliko god nas od svojim cviljenjem molio, Vladimir Nabokov je ovdje majstor ironije. No, nad Lolitom ćemo se sažaliti, nije ona samo Humbertova žrtva, žrtva je svoje majke, svojih muškaraca, te na kraju, i ona je žrtva svog karaktera, uklapa se popu slagalice s Humbertovim. Tema je mučna i monstruozna, ali Nabokova ne zanima kriminal, njemu je ovo prilika da briljira u tkanju izmišljenog svijeta igrama riječi, aluzijama, citatima, skrivenim značenjima, premetaljkama i izvedenicama. Dok njegov Humbert ovo pripovijeda, smješten je u psihijatrijsku ustanovu i čeka suđenje. Tijek svijesti ovog uma nema kočnica, to je Nabokovljev signal da je sve moguće i da je sve dopušteno. Istražit će koje su sve mogućnosti njegovog drugog jezika (svoj ruski je preferirao engleskome), te koje su granice društveno i zakonski nedopustivog ponašanja njegovog glavnog junaka.
Jedino kada su „Prijatelji“ zaista funkcionirali je kada je svih šest likova bilo na jednom mjestu. Bio je to potpuni trijumf koncepta ensemble casta i pokazatelj kemije koje su glumci imali i van ekrana. Postali su pravi prijatelji i u stvarnom životu pa su čak zajednički pregovarali i o honorarima da ne bi niti jedan imao više od drugih. Premisa „Friendsa“ je vrlo jednostavna, rekli bismo bezvezna i skromna, oni su prijatelji, druže se i prolaze sve one stvari koje bi dvadeset-i-nešto-godišnjaci prolazili u velikom gradu poput New Yorka. Niti naslovi epizoda nisu tu da bi privukli pažnju („Ona s…“, naslovna pjesma toliko banalna, a o samom naslovu serije da ne govorimo.
Friends
Comedy, Romance | 1320min | TV Series (1994–2004)
8.9
Writer:David Crane, Marta KauffmanStars:Jennifer Aniston, Courteney Cox, Lisa KudrowSummary: Ross Geller, Rachel Green, Monica Geller, Joey Tribbiani, Chandler Bing, and Phoebe Buffay are six 20 something year olds living in New York City. Over the course of 10 years, these friends go through family, love, drama, friendship, and comedy.
Friends / Prijatelji (David Crane, Marta Kauffman; 1994.-2004.)
No, kako je to ansambl likova koji nisu imali nikakvu šansu za funkcionalnost u bilo kakvim odnosima s obzirom na njihovo zaleđe. Koje uključuje samoubojstva roditelja, otvoreni preljub roditelja, promjenu spola roditelja, razvode i generalnu muku koji roditelji stvaraju djeci kada nisu zadovoljni sa svojim životom. Takvi likovi bez znanja, ali sa željom i voljom da budu nekome nešto prvo od svog kruga naprave funkcionalnu obitelj punu bezuvjetne podrške, a onda je krenu proširiti. To što su od cijelog svijeta napravili svoju širu obitelj zainteresiranu za to kako im ide pokazuje koliko univerzalna njihova priča jest. Svi smo mi uglavnom disfunkcionalni u svijetu koji od nas traži funkcionalnost.
Scorseseov tretman mafijaša djeluje kao pokazivanje srednjeg prsta Coppoli. Dok su Coppolini kumovi razapeti između zakona s one strane zakona, Scorseseovi “Goodfellas” ne priznaju niti jedan zakon pa niti onaj cosa nostre. Kada stvari pođu po zlu, pobit će, izdat će sve i svakoga samo da sačuvaju svoju kožu. Njegov krimos Henry Hill je od malih nogu gledao opake frajere preko puta svoje zgrade koji rade što žele i jedino što je želio je postati gangster. Nema kod njega moralnog propadanja, on je oduvijek bio takav, niti se ne kaje zbog toga. Na kraju se kaje samo zato što je sve gotovo.
Goodfellas (1990)
Biography, Crime, Drama | 146min | 21 September 1990 (USA)
8.7
Director:Martin ScorseseWriter:Nicholas PileggiStars:Robert De Niro, Ray Liotta, Joe PesciSummary: Henry Hill might be a small time gangster, who may have taken part in a robbery with Jimmy Conway and Tommy De Vito, two other gangsters who might have set their sights a bit higher. His two partners could kill off everyone else involved in the robbery, and slowly start to think about climbing up through the hierarchy of the Mob. Henry, however, might be badly affected by his partners' success, but will he consider stooping low enough to bring about the downfall of Jimmy and Tommy?
Written by
Colin Tinto <cst@imdb.com>
A opet, Scorseseovo majstorstvo je u tome što nas tjera da nam bude stalo do njegovih zlikovaca. Prikaže nam sve njihove ružne strane, svu gadost onih koji ih okužuju, svu pokvarenost njihovog okruženja, a opet na kraju nećemo imati potpunu odbojnost prema njima, nego ćemo reći, što ćeš, takav je život. Prikazujući takve niže oblike života kao veće od života dovodi ih do razine koja je ravnopravna nama, njegovoj publici. Oni djeluju poput ljudi, ali se ponašaju poput divljih zvjeri. Lojalnost u “Goodfellas” traje dok traje uzajamna korist, pohlepa je jedini poriv, biti netko u okruženju onih koji nisu ništa je jedino mjerilo uspjeha. Za nasilje i kriminal snose posljedica samo ako ih ulove, jer njihove žene, ljubavnice i djeca su dio njihovog svijeta, nemaju kamo drugdje otići.
The Clash su na “London Calling”, svom trećem i duplom albumu, zadržali stav, ali unaprijedili glazbeno umijeće i interese, te stvorili klasik. Da je punk mrtav, neki su govorili i koju godinu prije kada su The Clash potpisali za CBS, ali to su obične gluposti. Od samog početka se podrazumijevalo, bilo je mjerilo s obje strane Atlantika da bend potpiše za veliku izdavačku kuću, postane slavan i bogat, znate, uobičajena rock’n’roll priča. The Clash je jedan od rijetkih bendova kojima je to uspjelo i koji je preživio da priča svoju priču još koju godinu. Većina ostatka punk scene nije nikako mogla u mainstream uglavnom zbog toga jer jedni drugima nisu imali što ponuditi. Srećom, jer DIY scena koja je počela bujati širom svijeta i danas proizvodi spektakularno kreativne, energične i zanimljive rezultate daleko od mainstreama.
London Calling je je jedan od najsretnijih trenutaka u povijesti rock’n’rolla. Bend koji najozbiljnije i iskreno voli glazbu, isto tako najozbiljnije i iskreno vjeruje u svoje ideale s kojima je nastao i koje je dijelio sa ostatkom punk scene. Hrabra avantura u koju se taj četverac (moramo reći, sa čvrstim parom kormilara) uputio izrodila je dupli album koji pršti od punka, ali ne u glazbenom smislu. Od glazbenih žanrova je tu rock, reggae, funk, pop, rockabilly, hard rock, svašta što bi se mainstream publici moglo prodati u ono, ali i u bilo koje vrijeme. Iako se može činiti da je The Clash bend koji ima jače singlove nego albume (od kojih je ovaj dupli, a sljedeći je već bio trostruki), ipak je ovo album s pričom, atmosferom, bez obzira na žanrovsku raznovrsnost pojedinih pjesama.
Ovo je prije svega avantura, putovanje u potrazi za slobodom, kako kreativnog i glazbenog izražavanja, tako i u potrazi za slobodnom u vanjskom svijetu koji je zatrpan konzumerizmom, kriminalom, socijalnom nepravdom i hrpom drugih nedaća o kojima The Clash (odnosno, Joe Strummer, kao glavni autor tekstova) na London Calling govori.
Postalo je uobičajeno da svakome tko nije čitao stripove preporučimo „Watchmen“ Alana Moorea i Cedrica Gibbonsa. Njime se pokazalo nešto što nije bilo teško dokazati kako se mainstream stripovi ne rade samo kako bi zadovoljili impulse svojih nezrelih fanova. Ne, oni mogu biti gotovo literarni post-modernistički postupak dekonstrukcije pravila prema kojima se ti fanovi opslužuju i postati traktat o politici, društvu, životu, svemiru i umjetnosti uopće. Stripovi se rade u serijalima kako bi se osigurala njihova financijska isplativost. Stripovi o superherojima prate taj model, a heroji imaju skup osobina u kojima one dobre i plemenite nadmašuju ono nešto sitnih mana koje dijele s nama običnim smrtnicima. Čuvari nisu ništa takvo.
Average Rating:
4.4 rating based on 536,094 ratings (all editions)
This Hugo Award-winning graphic novel chronicles the fall from grace of a group of super-heroes plagued by all-too-human failings. Along the way, the concept of the super-hero is dissected as the heroes are stalked by an unknown assassin.
One of the most influential graphic novels of all time and a perennial best-seller, Watchmen has been studied on college campuses across the nation and is considered a gateway title, leading readers to other graphic novels such as V for Vendetta, Batman: The Dark Knight Returns and The Sandman series.
Skupina su sociopata, narcisa, megalomanijaka i emocionalno oštećenih osoba koje nekoliko desetljeća nakon što su nešto značili u svijetu koji nije postao ništa bolji unatoč njihovoj borbi protiv kriminala pokušavaju saznati što se dogodilo i tko je ubio najgoreg od njih – Komedijaša. Svijet Alana Moorea je kaotičan i lišen nade u bolje sutra. Njegovi junaci su nekada voljeli osjećaj moći i svjetla pozornice, a danas traže novi fiks, priliku, ne za iskupljenje, nego da opet nešto osjećaju u beznadnom svijetu, makar to bilo zadovoljenje vlastitog izvrnutog osjećaja za pravdu, uzaludnog osjećaja nadmoći ili seksualnog poriva. Osim Moorea briljantan je i ilustrator Cedric Gibbons koji devet kvadrata na tabli koristi poput slagalice. Detalji poput izraza lica i grandiozne planetarne panorame prilikom teraformiranja Marsa imaju jednaki učinak. Producirao je i seriju „Watchmen“ 2019. godine, izrazito zadovoljavajući nastavak priče. Za razliku od ekranizacije stripa iz 2009.
“SimCity 2000” je nastavak koji je riješio sve probleme originala, nagovijestio budućnost videoigara i donio veliko veselje svima koji su ga igrali. Prvi SimCity se pojavio 1989. godine i polako planiranje prilikom igranja nije bilo nešto čime se masa tadašnjih igrača bavila. PC je u to vrijeme bio zaostala platforma za igranje na koju su vlasnici Amige 500/2000 ili Atarija ST posprdno gledali, no, kako se SimCity proširio svim platformama, tako su ga počeli igrati ljudi kojima spektakularna grafika i zvuk (dobo, za to vrijeme) i nije bila glavna stvar koja će ih privući igri. Tražili su razmišljanje, dugoročno planiranje, tražili su šah, ali bez toliko mrtvih (da, jedenje figura znači njihovu smrt, šah je čisti rat, čisto nasilje). Četiri godine kasnije izlazi “SimCity 2000”, igre na PC-ju izgledaju sjajno, Commodore/Amiga i Atari prestaju proizvoditi svoja računala, stvorena je nova generacija igrača koji postaju sve zreliji, a PC vremenom postaje glavna platforma za igranje. Autor SImCityja, Will Wright, postaje nakon toga i legenda industrije videoigara.
“SimCity 2000” donosi ono što je najvažnije prilikom igranja videoigara, donosi zadovoljstvo, donosi veselje. A daje uvijek i novu šansu da probamo ponovo, da učinimo bolje. To je prototip svih sandbox igara koje smo voljeli nakon toga, omogućuje nam da podesimo svaki aspekt terena i način na koji će se naš grad razvijati. Nagrađuje igrače ne samo nakon što postigne neki uspjeh, nego ga nagrađuje samim tim što ovaj igra. Vizualno privlačan dizajn zgrada, glazba i zvukovi koji su negdje na pola puta između crtanog filma i sitcoma, komentari u novinama iz kojih saznajemo radimo li nešto dobro ili loše vrijedni su bez obzira radimo li to dobro ili loše, a mogućnosti da na vaš grad se spuste razne nepogode od uragana do Godzille dokazuje kako je igra plod ljubavi i dubokog razumijevanja samog procesa igranja. Nagrade su ono zbog čega igramo igre. Ne moramo niti biti jako dobri u planiranju kako bismo uživali u SimCity 2000.
Puno je igara sličnog tipa došla nakon ove, a neke su njene koncepte učinile puno boljima. No, dobro je znati gdje je sve počelo, a dobro je znati i da se uvijek možemo njoj vratiti, da je spremna i da je vrlo dobro ostarila, praktički nema tragova na njenoj fasadi.
Najvažniji film od 90-ih pa dalje je remek-djelo izmiješano u glavi filmskog geeka s beskrajnim talentom za proizvodnju filmskog coola. “Pulp Fiction” je bio drugi film Quentina Tarantina u kojem je dobio pristojan budžet za nezavisni film toga doba, a sve na osnovu svog prethodnog indie filma “Reservoir Dogs” i scenarija za visokobudžetne “True Romance” i “Natural Born Killers”. Dobio je ovdje i odriješene ruke da svu svoju mahnitu energiju pretoči u filmsku priču. Pa smo i dobili nelinearnu naraciju, pretapanje nekoliko desetljeća pop kulture u jedan trenutak povijesti, hommage film noireu, francuskom novom valu, talijanskom horroru, gangsterskom, samurajskom, kung-fu filmu i špageti vesternima. Nenadano je osvojio Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu 1994. godine i Oscara za najbolji scenarij.
Pulp Fiction (1994)
Crime, Drama | 154min | 14 October 1994 (USA)
8.9
Director:Quentin TarantinoWriter:Quentin Tarantino, Roger AvaryStars:John Travolta, Uma Thurman, Samuel L. JacksonSummary: Jules Winnfield (Samuel L. Jackson) and Vincent Vega (John Travolta) are two hit men who are out to retrieve a suitcase stolen from their employer, mob boss Marsellus Wallace (Ving Rhames). Wallace has also asked Vincent to take his wife Mia (Uma Thurman) out a few days later when Wallace himself will be out of town. Butch Coolidge (Bruce Willis) is an aging boxer who is paid by Wallace to lose his fight. The lives of these seemingly unrelated people are woven together comprising of a series of funny, bizarre and uncalled-for incidents.
Written by
Soumitra
Unatoč scenama nasilja i kriminala koje, i to bez nekog moralnog odmaka, niti ne pokušava ublažiti, “Pulp Fiction” je čista radost gledanja. Scene plesa Ume Thurman i Johna Travolte, monolozi Samulea L. Jacksona, dijalozi njega i Travolte, Mr. Wolf, „Zed Is Dead“, scena overdoziranja, te početna/završna scena, odmah su ušle među svačije liste najboljih scena ili rečenica ikada viđanima ili slušanima na filmu. Tarantino je svaku scenu napisao uzimajući neku poznatu situaciju iz filma ili pop kulture i dajući joj neki genijalni pomak. U tome je spektakularno uspio. Njegovi gangsteri ne odražavaju gangstere iz stvarnog svijeta, nego iz francuskih krimića, film-noirea i kung-fu filmova. Dijalozi koje oni vode ne tiču se stvarnih situacija, nego pričaju o TV serijama, citiraju izmišljene dijelove Biblije, raspravljaju o ponudi fast-food restorana, pretjerano mnogo važnih stvari doživljavaju na wc-u, te moralna ukazanja doživljavaju nakon nečega što tumače kao nadnaravni doživljaj. Možda su tijekom godina pohvale filmu postale izlizane, jer će ga već hvaliti i različiti ljudi s različitim ukusima i različitom filmskom naobrazbom i različitom filmskom kulturom, ali Pulp Fiction je genijalan film, jedna od prekretnica filmske umjetnosti općenito.
Ne propusti sljedeću listu!