Kao jedini album koji je Jeff Buckley dovršio za svog života, „Grace“ nam nudi uzbudljivi uvid u spektakularne talente jednog od najvažnijih rock glazbenika 1990-ih. Jeff Buckley je skladao, pisao pjesme, svirao gitaru i pjevao tenorom raspona tri oktave na ovom albumu kojeg su umjetnici poput David Bowieja i Jimmy Pagea smatrali remek djelom. U isto vrijeme je želio pjevati šansone i plesati pogo. Glazbu je obožavao, bila je njegov život, upijao ju je, sve utjecaje učinio materijalom za vlastiti zvuk. Jeff Buckley je stradao u bizarnoj nesreći utopivši se u rukavcu Mississippija pokraj Memphisa za vrijeme rada na sljedećem albumu. Prema pričama je plivao leđno potpuno obučen pjevajući refren Zeppelinovog „Whole Lotta Love“ kada ga je poklopio val nastao prolaskom broda. To je jedna od najglazbenijih priča o smrti koju smo ikada mogli čuti.…
Ms. Marvel je u suštini nešto poput Spider-Mana, samo što je tinejdžerka, muslimanka, pakistanskog porijekla i živi u New Jerseyju. Izazovi koje je Spidey imao, kada je uz svladavanje super-zlikovaca, morao kao Peter Parker pohađati nastavu, zarađivati kao free-lance fotoreporter, žonglirati ljubavni život i navigirati kroz užurbane ulice Manhattana, su kod Kamale Khan u usporedbi narasli poput njenog tijela kada kaže embiggen. Ona predstavlja većinu danas potlačenih grupacija u Americi, one druge boje kože, krive religije, nedovoljnih godina i slabijeg spola. Svi autori koji su radili scenarij za njene avanture su muslimani pa je plastičnost njenog iskustva autentično i predstavlja uobičajene izazove i nedaće koje muslimani u Americi proživljavaju. Dodajmo i tome odrastanje u New Jerseyu, tom podzemlju New Yorka koje nastanjuju likovi iz „Obitelji Soprano“ i oni o kojima pjevaju Bruce Springsteen i Bon…
Golemost otvorenog svijeta u kojem se odvija „The Witcher III: Wild Hunt“ učini da nam se glavna priča ovog trećeg nastavka legende o životu i avanturama Geralta od Rivije čini trivijalnom. Pažnja s kojom su izrađeni detalji, od pozadine priče, vizualnih sitnica od kojih ćemo pored stotinu proći da niti ne vidimo, da bismo jednu primijetili, do količine snimljenog dijaloga (450.000 riječi, 950 govornih uloga, snimanih preko dvije godine), je zastrašujuća, poput brutalnosti okršaja u koje će naš (anti)junak redovito upadati. „The Witcher III: Wild Hunt“ djeluje poput živog organizma koji reagira na svaki naš postupak. Ovisno o našim izborima u najvažnijim događajima tijekom igre, te našem ponašanju prema nekim važnim likovima imamo prilike iskusiti i neki od 36 mogućih završetaka. Ako ne uspijemo doći do kraja, zbog nedostatka vremena u životu, nikako zbog toga…
Možda je „Saving Private Ryan“ samo tradicionalni ratni spektakl, ali je spektakularniji od svih ostalih. Ima originalan scenarij, uzbudljivi soundtrack, uvjerljive zvučne i specijalne efekte, savršenu fotografiju i izrazito umješnu montažu, ali Spielbergova odluka da snimi ratni film koji će biti pošten prema veteranima i prikazati najvjernije moguće kakvo je iskustvo bilo iskrcavanje u Normandiji 6.6.1944. je film učinilo bezvremenim. A skoro nije tako bilo, mogao je to biti tek ratni akcijski spektakl. Tek nakon razgovora s veteranima koji su mu trebali svojim dojmovima i savjetima donijeti autentičnost prizora, shvatio je da rat nema nikakve veze s onim do tada viđenim na ekranu. Spielberg je rođen nakon što je Drugi svjetski rat završio, ali kako je objasnio, u njegovoj su se obitelji stalno pričale priče o ratu i Holokaustu. Oduvijek je zainteresiran za temu pa…
Sa svojih preko stotinu korištenih samplova „Paul’s Boutique“ je album koji ne bi bilo moguće snimiti danas, zbog prevelikih naknada koje traže vlasnici izdavačkih prava (odnosno, korporacije i odvjetnici). Beastie Boys su se izvukli s ponekom tužbom, među ostalima onih The Beatlesa, da bi se izvukli iz zamke koju je činio njihov prvi album, razulareni „Licensed to Ill“. S ovim albumom su postali legende, bend koji je diktirao ono što se u hip hopu radi, označili početak zlatnog doba hip hopa iako su samo znalci mogli u tom trenutku razumjeti što je to zapravo. U tom trenutku su to bili ritmovi koje su im ponudili Dust Brothers, producentski dvojac iz Los Angelesa, gdje su se Beastie Boys preselili kako bi pobjegli od nereda koji su napravili na glazbenoj sceni. Poput razvratnih derišta koja su rasturila…
Stavljanjem petog albuma Sonic Youtha u kontekst mora nam biti još draži, ljubitelji ploča moraju voljeti album koji su napravili ljubitelji ploča.
Sonic Youth: Daydream Nation; 1988.; Blast First; Avant-rock, alternative rock, indie rock, art punk
Sonic Youth je jedan od onih bendova za koji smo sigurni da je jedino ograničenje u onome što mogu napraviti stvarno samo u onome što mogu napraviti. Bio je ovo zadnji njihov album prije prelaska na major label, ali niti nakon toga nisu usporili, postali su još veće ikone onoga što predstavljaju. A oni sami predstavljaju američku underground glazbu 80-ih, u to nema sumnje. Kao i cijela scena, izrasli na punku, ali otišli puno dalje, u svim smjerovima odjednom, samo da vide što se tamo nalazi. Osjećaj slobode i lakoće s kojom oni slažu slojeve buke i melodije mora fascinirati.
Talent i vještina kojim barataju svojim instrumentima kako bi od njih napravili nešto više od pukog instrumenta iz kojeg izlaze prepoznatljivi zvukovi omogućuju im da stvaraj zvučni krajolik u kojem će se miješati njihove ideje o glazbi s utjecajima iz filma, književnosti i umjetnosti uopće. Jer, punk rječnikom govoreći, oni su art nerdovi, nisu rock zvijezde. Ekipa koja konzumira art i pop kulturu i, kako je to postalo jasno, dosta razmišlja o njima i skroz je uronjena u njih. Ono, stvarno dosta. Stoga su možda tada predstavljali nekima strano tijelo u čistom tijelu američkog undergrounda (pogotovo nakon njihovog, tada skandaloznog, prelaska u redove majora), ali ti neki su propustili poantu onoga što znači underground, indie ili alternativa. Znači da radiš po svome i ostaneš dosljedan sebi bez diktata scene, publike ili izdavača. Sonic Youth su cijelu karijeru to i ostali.
Stoga je ovaj album monumentalan primjer onoga što nesputani grupni genij može proizvesti kada se poklope uvjeti za to. Bogato umjetničko zaleđe, inteligencija talenata u pitanju, scena željna avanture i izazova, te golema američka prostranstva su proizvela ovu ploču.
Masni, žestoki i energični balkanski anarhizam Johnnyja Štulića komprimiran je na čudesnom trostrukom live albumu. Među 44 se našlo i 14 do tada neobjavljenih pjesama.
Azra: Ravno do dna; 1982.; Jugoton; rock, new wave
Album je snimljen 21. listopada 1981. u Kulušiću na jednom od sedam uzastopnih koncerata. Johnny nije želio Dom sportova (zaželio ga je kasnije), nego je htio svirati live tamo gdje se dobro osjećao, u klubu s direktnim doticajem s publikom. Planirano je pet dana, ali zbog interesa dodana su još dva. Snimka na albumu je onakva kakvu ju je bend odsvirao te večeri, u jednom dahu. Snimka je savršeno vjerna, čuje se i razgovor publike, zahvaljujući vrhunskim toncima i vrhunskoj tehnici koja je bila na raspolaganju.
Kreativna eksplozija
Azra je tada bila u svojoj najboljoj postavi, s Borisom Leinerom na bubnjevima i Mišom Hrnjkom na basu. Bili su uštimana mašina, probe su imali po pet-šest sati dnevno, što se ovdje i čuje. Štuliće je pisao pjesme kao na traci, u hodu, jednostavno su ispadale iz njega. Svu tu energiju, maničnost i kreativnost je trebalo nekako kanalizirati. Azra je prvi, istoimeni, album objavila 1980., zatim dvostruki „Sunčana strana ulice“ 1981. slijedio je ovaj 1982., a iste godine izlazi i dvostruki „Filigranski pločnici“. U tri godine je izašla količina materijala od koje bi neki drugi bend živio više od desetljeća.
Legendarni status Johnnyja Štulića na ovim prostorima dolazi iz njegove sposobnosti da se odmetne od svih i da na kraju ispadne pobjednik. Tako je barem bilo. On je hajduk, bandit, lik iz narodnih priča koje je kasnije u životu i onome što mu je ostalo od karijere sakupljao i pokušao prenijeti u svoj medij. Najpoznatiji je po svome daru da ispriča urbanu priču, da da komentar na svakodnevicu, kaže ono što bi svi htjeli, a nitko se ne usudi reći. Kad mu je išlo, išlo mu je spektakularno, uz kombinaciju rocka, narodne duše i imaginacije.
Duhovno buđenje u četiri stavka je jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih jazz albuma svih vremena. “A Love Supreme” je dokaz genija John Coltranea i njegovog kvarteta, te koliki utjecaj na svijet i život glazba može imati.
John Coltrane: A Love Supreme; 1965.; Impulse!; Modal jazz, avant-garde jazz, free jazz, hard bop, post-bop
Cijeli svoj život od 40 godina je John Coltrane bio muzičar. Ostavio je iza sebe više od 50 snimaka, ali do 30-e se mučio s alkoholizmom i ovisnošću o heroinu. Tada je doživio duhovno otkrivenje pa je do svoje prerane smrti od raka jetre snimio niz albuma kojima je želio to svoje iskustvo prenijeti slušateljima. Na niti jednom nije to više uspio nego na „A Love Supreme“, suiti sastavljenu od četiri dijela, „Acknowledgment“ („Buđenje“), „Resolution“ („Odluka“), „Pursuance“ („Traganje“) i „Psalm“ („Otkrivenje“).
Nazivi stavaka opisuju duhovni put koji počinje od shvaćanja da postoji duhovna razina postojanja. Nakon toga slijedi odluka da se ostane na tom putu. Slijedi traganje za spoznajom Božanskog, a na kraju dolazi prosvjetljenje. Ovome možemo vjerovati čisto samo zbog intenziteta izvedbe Coltranea i njegovih muzičara. Svu svoju emociju, sve svoje duhovno iskustvo je unio u snimku koja je završena za jedan dan, 9. prosinca 1964. On svira sa žarom, ali ne žestoko i agresivno. Sretan je što može podijeliti božansku ljubav koju je otkrio s drugima i svira samo za to.
Svetac Coltrane
U svome traganju Coltrane nije bio ograničen na jednu religiju. Iako potječe iz kršćanske obitelji u kojoj su neki članovi bili i svećenici. Učio je i islam, hinduizam, budizam, kabalu, astrologiju i grčke filozofe. Za njega je Bog bio Ljubav i vjerovao je da ga svatko svuda može naći. Rekao je kako vjeruje u sve religije. Jedna crkva, ista koja je to učinila s Charlie Parkerom, proglasila je John Coltranea svecem. Nešto što bi on sigurno i odobrio, tragajući za time za čime je tragao. „A Love Supreme“ je izuzetno putovanje, album koji nas uhvati u vrtlog i nježno nas nosi kroz astralne predjele duha. Ukoliko ne pratimo njegov smisao, propustit ćemo dosta, ali ostat će nam dovoljno da ostane jednim od najboljih albuma svih vremena.
Ne propusti sljedeću listu!