Miles Davisovo traganje za savršenstvom dosegnulo je svoj vrhunac na albumu „Kind of Blue“. A ako je to savršeni Miles Davis, onda je to i savršeni jazz.

„Kind of Blue“ je album koji će slušati i oni koji ne slušaju jazz. Uronjen u melodije, naravno da je pristupačan slušateljima koji vole prije svega pop glazbu. No, namjera Miles Davisa nije bila da napravi pop album. Ne, on je tragao za granicama svoje kreativnosti i mogućnošću improvizacije kako u studiju tako i na pozornici i došao do modalne strukture koja ne robuje praćenju ustaljene sheme akorda, nego logiku ima u melodijskim obrascima. To mu je omogućilo da u studio dođe s okvirnim idejama oko čega će se pojedina melodija vrtiti, a  da njegovi glazbenici onda improvizacijom naprave nešto od toga. S obzirom da je među glazbenicima u tom trenutku imao John Coltranea na tenor saksofonu, Cannonball Adderleya na alto saksofonu i Bill Evansa na klaviru, snimljeno je izdanje koje je postalo najprodavanija jazz snimka ikada. Još genijalnije, to su složili iz svega dvije svirke.

Utjecaj na pop glazbu

Osim njegove popularnosti, „Kind of Blue“ je i izrazito utjecajan album u svijetu jazza i u svijetu popularne glazbe. Kasnija solo karijera John Coltranea bila je obilježena iskustvima u modalnom jazzu koje je imao s MIles Davisom. Soul, funk, ambijentalna glazba pa i kasnija elektronska glazba bila je pod utjecajem onog što je ovdje napravljeno. Ideja da glazba stvara okruženje, da može ići u više smjerova odjednom, a  ne pratiti određenu priču ili slijed, naravno, fascinirala je mnoge. Davis i njegova ekipa, s druge strane, inspirirali su se klasičnom glazbom i glazbenom teorijom koja je govorila upravo o onome što su napravili. Legendarni pijanist Bill Evans je ovdje učinio mnogo. S obzirom da je svim glazbenicima ostavljena mogućnost improvizacije, njegov jedva čujni klavir, vještina i znanje u većini snimaka stvaraju okvir  na kojem se grade tuđe ideje i improvizacije.

Slušali ili ne slušali jazz, da bismo razumjeli popularnu glazbu moramo slušati „Kind of Blue“. Kako je album pomaknuo percepciju jazza i popularne glazbe 1959. godine, tako to čini i svima koji ga čuju svih godina nakon toga.

Albumi Miles Davisa koje morate poslušati

1. Kind of Blue; 1959.
2. Birth of the Cool; 1950.
3. Bitches Brew; 1969.
4. Sketches of Spain; 1960.
5. In a Silent Way; 1969.

I.P.

Duhovno buđenje u četiri stavka je jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih jazz albuma svih vremena. “A Love Supreme” je dokaz genija John Coltranea i njegovog kvarteta, te koliki utjecaj na svijet i život glazba može imati.

Cijeli svoj život od 40 godina je John Coltrane bio muzičar. Ostavio je iza sebe više od 50 snimaka, ali do 30-e se mučio s alkoholizmom i ovisnošću o heroinu. Tada je doživio duhovno otkrivenje pa je do svoje prerane smrti od raka jetre snimio niz albuma kojima je želio to svoje iskustvo prenijeti slušateljima. Na niti jednom nije to više uspio nego na „A Love Supreme“, suiti sastavljenu od četiri dijela, „Acknowledgment“ („Buđenje“), „Resolution“ („Odluka“), „Pursuance“ („Traganje“) i „Psalm“ („Otkrivenje“).

Nazivi stavaka opisuju duhovni put koji počinje od shvaćanja da postoji duhovna razina postojanja. Nakon toga slijedi odluka da se ostane na tom putu. Slijedi traganje za spoznajom Božanskog, a na kraju dolazi prosvjetljenje. Ovome možemo vjerovati čisto samo zbog intenziteta izvedbe Coltranea i njegovih muzičara. Svu svoju emociju, sve svoje duhovno iskustvo je unio u snimku koja je završena za jedan dan, 9. prosinca 1964. On svira sa žarom, ali ne žestoko i agresivno. Sretan je što može podijeliti božansku ljubav koju je otkrio s drugima i svira samo za to.

Svetac Coltrane

U svome traganju Coltrane nije bio ograničen na jednu religiju. Iako potječe iz kršćanske obitelji u kojoj su neki članovi bili i svećenici. Učio je i islam, hinduizam, budizam, kabalu, astrologiju i grčke filozofe. Za njega je Bog bio Ljubav i vjerovao je da ga svatko svuda može naći. Rekao je kako vjeruje u sve religije. Jedna crkva, ista koja je to učinila s Charlie Parkerom, proglasila je John Coltranea svecem. Nešto što bi on sigurno i odobrio, tragajući za time za čime je tragao. „A Love Supreme“ je izuzetno putovanje, album koji nas uhvati u vrtlog i nježno nas nosi kroz astralne predjele duha. Ukoliko ne pratimo njegov smisao, propustit ćemo dosta, ali ostat će nam dovoljno da ostane jednim od najboljih albuma svih vremena.