glazba 90-ih Archives ⋆ SuperExtraZona

Mane je u drugom Nirvaninom albumu tražio čak i Kurt Cobain, ali bez obzira što nije punk ploča kakvu je htio napraviti, Nevermind je nulta točka iz koje je alternativa postala mainstream. Prije Nirvane su alternativni bendovi poput, recimo, Husker Du i Sonic Youth potpisali za velike izdavačke kuće, ali niti oni niti kuće nisu očekivali da bi njihova glazba mogla promijeniti ono što će klinci koji gledaju MTV slušati. Bendovi su dobili veću prisutnost u prodavaonicama ploča, a izdavačke kuće dio profita sa scene koja je uglavnom održavala samu sebe. Niti s Nirvanom Geffen nije očekivao ništa više, priča kaže da bi bili zadovoljni s 250.000 prodanih primjeraka. A prodalo ih se 25 milijuna. Zašto i kako, trebalo se spojiti svašta da se to ostvari.

Krist Novoselic će u jednom intervjuu godinama poslije priznati da su krali ideje od svih, od Beatlesa do Sex Pistolsa, što nije iznenađenje s obzirom na očigledne inspiracije Bostonovim „More than a Feeling“ za „Smells Like Teen Spirit“ i Killing Jokeovim „Eighties“ za „Come as You Are“. Svi u bendu su još za trajanja govorili da ovo što oni rade, kombinacije melodije s bukom, prelaska iz brzog u spori ritam već prije njih dugo rade Husker Du i Pixies. No, trebala je, vjerojatno, Kurtova karizma, njegov glas u kojem se osjećala nježnost i bol u isto vrijeme da bi se zainteresirala cijela jedna generacija i popušila ga kao svog idola. „Nevermind“ je proizvod napravljen da bi se puštao na radiju, da bi se osigurala njegova komercijalnost pa je zvuk instrumenata kompaktan i ispeglan i manična energija koju je bend posjedovao je ovdje pripitomljena, ali je ipak bend zadržao svoju autentičnost.

Kakvu god manu pokušavali naći u njemu, „Nevermind“ je i dalje sjajan i uzbudljiv album. Kurtov dar za pjevanje i skladanje melodija je izuzetan bez obzira kime se inspirirao. Dave Grohl je postao superstar i pokazuje sav svoj talent treće desetljeće nakon što je ovdje poubijao bubnjeve. Puno je talenta i energije ovdje da ne bi ostalo ubilježeno u naborima vremena.

Najbolji albumi svih vremena: 50 najvažnijih koje morate poslušati

Ono što je do tada bilo poznato kao bristolski zvuk, nakon prvog albuma Portisheada počelo se nazivati trip-hop. „Dummy“ je napravio golemi utjecaj u više glazbenih arena.

Rejveri su trebali neku glazbu za chill out, za spuštanje, došao je „Dummy“ i dobili su više spuštanja nego li što su trebali. Nitko od uključenih u projekt nije bio dio te scene, nisu bili niti bend u pravom smisli riječi, niti većinom glazbenici. Geoff Barrow koji je pokrenuo cijelu stvar je bio fan hip-hopa, načina na koji se u tom žanru semplira, koristi tehnologija i vrte ploče. Adrian Utley je bio jazz gitarist, a beth Gibbons je uglavnom pjevala po doma. No, onime što su pojedinačno i grupno napravili su pokazali da su genijalci.

Soundtrack za film

„Dummy“ je album atmosfere, mračan i uznemirujući ako dozvolimo da nas ponese. Vjerojatno je najbolji način da ga se sluša u mračnoj sobi s dobrom ozvučenjem pa da pustimo da se slike iz njega odvijaju u našoj glavi. Jedino, zašto bismo to napravili? Želimo da nas obuzme taj očaj i bol prisutan u glasu Beth Gibbons dok pjeva o – očaju i boli? Niti albumi The Curea nisu bili toliko depresivni početkom osamdesetih. Tama je ovdje gotovo vidljiva, možemo album zamisliti kao soundtrack za crno-bijeli SF ili horror film B produkcije, tamo gdje nije bilo novaca za specijalne efekte pa se redatelj morao pouzdati na neosvijetljene scene obuhvaćene maglom u kojoj se skriva jeziva i neumitna prijetnja. A glazba je tu da znamo da je prijetnja došla i da nema izgleda da brzo prođe.

Način na koji je to izveden je izuzetno spektakularno nerdovski. Snimili bi stvar, a onda bi ju krenuli digitalno usporavati ili semplirati da bi dobili završnu verziju. Ili bi je otisnuli na vinilu pa bi je Barrow skrečao i to umiksavao u ono što je već želio dobiti. A dobio je album s 10 izuzetnih stvari, bez nekog slabog momenta koji nastavlja živjeti u onom mraku i magli u kojima nikada ništa ne umire, ljubav je vječna, kao i patnja zbog prolaznosti života.