„Balkanski špijun“ će se s „’Ko to tamo peva?“ vječno natjecati za najcitiraniji jugoslavenski film svih vremena, dok će film „Maratonci trče počasni krug“ uvijek biti na trećem mjestu, a dugo nakon njih niti jedan film više. Ovo je satira koja se može gledati kao drama o čovjeku koji je žrtva vlastitih pogrešno postavljenih ideala i shvaćanja sustava koji nema razumijevanja za njegovu pretjeranu budnost dok prati svog podstanara koji se vratio nakon 20 godina u Parizu i moguće predstavlja opasnost i prepreku u izgradnji socijalizma.

Balkan Spy Comedy, Drama | October 8, 1987 (Hungary) 8.9

Director: Dusan Kovacevic, Bozidar 'Bota' NikolicWriter: Dusan KovacevicStars: Danilo 'Bata' Stojkovic, Bora Todorovic, Mira BanjacSummary: Ilija Cvorovic, a reformed former Stalinist who spent several years in a prison as a political prisoner, is called in for a routine conversation. He returns home convinced that the police is interested in his subtenant, a businessman returning from Paris to open a tailor shop. Convinced that his subtenant represents the greatest threat to national security Ilija begins his own surveillance operation against him. —Dragan Antulov <dragan.antulov@altbbs.fido.hr>

Photos

See all photos >>

Source: imdb.com

No, to je manje važno, jer „E, pa Đuro ima tešku ruku“. „Pozovemo Đuru, on će ti oprostiti što te je tukao“. “Drogiro se deset minuta, sa ovolikom iglom, težak narkoman.” “Koja su to kola bolja od Moskvića?” “A na stolu mu ovakva plava fascikla sa kružićima od šoljice kafe, moj slučaj sigurno.” “… e pa oće centrala da pogreši jednom, ali ne sto puta. Slušajte druže možda ste dobili pogrešan broj, al ste dobili onoga kog ste tražili…“ “Rođenoj strini nije pisao dvadeset godina samo zato što stanuje na Lenjinovom bulevaru.”  “Za male pare ste se prodali, zlikovci” Veličanstveni Danilo Bata Stojković utjelovljuje nešto zaista uznemirujuće i zbunjujuće. Njegov Ilija Čvorović (“Ima nas Čvorovića, pa da razbucamo ta govna“, kaže njegov brat Đuro (Zvonko Lepetić također u ulozi života) u jednom trenutku) je revolucionar, nekadašnji partizan koji je robijao (on 2, Đuro 4 godine), jer je nastavio vikati „Živela svetska revolucija!“, ali i „Živeo Drug Staljin“.

U društvu koje je nominalno bilo socijalističko i kojim je vladala Komunistička partija on se pita „Pa šta sam trebao da vičem? Živeo kapitalizam?!“ i dodaje „Pa majku Vam jebem! Nećete VI da pobedite – dok sam JA ŽIV!“ Takav čovjek u takvom sustavu je morao poludjeti i postati opsjednut svojim benignim podstanarom koji samo pokušava naći svoj put kroz život i isti taj sustav. Dok gledamo Stojkovića, većeg od života, koji od ovoga stvara i tragediju i komediju, lako nam je vidjeti i govoriti zbog čega se raspalo Bratstvo i jedinstvo, zbog čega se raspala ta država. Na kraju nije bilo ničega osim parola. Stoga, kada je popustila kontrola aparata, ponovo su se pojavili demoni koji su opet doveli do koncetracionih logora i genocida. Ili, kako bi Damir Avdić rekao „Bratstvo i jedinstvo je završilo / Vrijeme je da se upoznamo / Onakvi kakvi stvarno jesmo“

„Balkanski špijun“ je psihotični rollercoaster kojim upravlja Danilo Bata Stojković koji dramu Dušana Kovačevića diže do univerzalnog značenja o borbi čovjeka i svijeta u kojoj čovjek bez iznimke svaki put gubi. Sve naše težnje i ideali su besmisleni, jer je svijet besmislen, njegova pravila i zakoni odgovaraju nekome drugome, a ne onima koji u njemu žive.

Naslov: Balkanski špijun

Redatelji: Dušan Kovačević, Božidar Bota Nikolić

Uloge: Danilo Bata Stojković, Bora Todorović, Zvonko Lepetić, Mira Banjac, Sonja Savić

Godina izdanja: 1984.

Zemlja izdanja: Jugoslavija (Srbija)

Žanr: komedija, drama