“Gospodar muha“ izražava nimalo optimističan pogled na čovječanstvo, no, nije baš, ako ćemo pratiti sličan jedan kasniji stvaran događaj, baš realan pogled na čovječanstvo. Ali, u kontekstu svih zvjerstava koja su se zbivala tijekom XX. stoljeća, možemo reći da je svakako uzbudljiv pogled u predjele mračnog dijela kolektivne psihe čovječanstva. Negdje tijekom nuklearnog III. svjetskog rata je srušen avion nad Pacifikom- Skupina britanskih dječaka je jedina preživjela pa na pustom rajskom otoku pokušavaju organizirati svoje daljnje preživljavanje i spas s mora. Prvi pokušaj organizacije nakon nekog vremena bude suzbijen kada na površinu izađu težnja za moći i paranoje koje, čini se, čuče u svakome. Dječaci sve dublje tonu u divljaštvo, a prije nego ih spasi brod Britanske ratne mornarice dvojicu svojih ubiju na brutalan način.
Average Rating:
3.7 rating based on 2,720,648 ratings (all editions)
At the dawn of the next world war, a plane crashes on an uncharted island, stranding a group of schoolboys. At first, with no adult supervision, their freedom is something to celebrate; this far from civilization the boys can do anything they want. Anything. They attempt to forge their own society, failing, however, in the face of terror, sin and evil. And as order collapses, as strange howls echo in the night, as terror begins its reign, the hope of adventure seems as far from reality as the hope of being rescued. Labeled a parable, an allegory, a myth, a morality tale, a parody, a political treatise, even a vision of the apocalypse, Lord of the Flies is perhaps our most memorable novel about “the end of innocence, the darkness of man’s heart.”
Lord of the Flies / Gospodar muha (William Golding, 1954.)
Desetljeće nakon izlaska romana slično se nešto dogodilo kada su trojica dječaka ostala godinu i pol na pacifičkom otoku, ali su se uspjeli lijepo snaći i organizirati prije nego li su ih spasili. Čovječanstvo u svojoj kolektivnoj svijesti, očigledno je, sadrži i mogućnost za apsolutno dobro i za apsolutno zlo. „Gospodar muha“ su stoga vrata u nepoznato, onaj mračni dio nas koji skrivamo i koji ne žalimo znati. No, kada dobijemo uvid u njega ostajemo pod jakim dojmom, u nevjerici i fascinirani zlom koje čovjek može proizvesti. To zlo uvijek prate i glupost i banalnost koja nam ostavljaju jasne koordinate mjesta gdje se zlo nalazi. Uvijek na najnižim mjestima svijesti.
“Lolita“ je čista fantazija, naracija satkana od riječi i slika, ispričana glasom ultimativnog nepouzdanog pripovjedača. Sofisticirani obrazovani um Humberta Humberta se ne može odvojiti od ultimativne poslastice, slasnije od francuske književnosti i bogatije od akademskog svijeta Nove Engleske – 12 godišnje djevojčice. On je monstrum koji ne zna da je monstrum, ganja i stalo mu je samo da preživi i da konzumira predmet svojih želja, koji, s obzirom da nije predmet, nego živo biće, možda ima, a možda i nema, vlastite ciljeve koje želi ostvariti u ovoj igri mačke i mačora. Lolita je iz svake perspektive žrtva, ali oslikana jezikom svog nepouzdanog zlotvora vidimo je i kao manipulatoricu koja uvidjevši da nad njim ima moć, ostaje trajno gladna te moći, te materijalnih prednosti koje ona donosi.
Nad Humbertom se nećemo sažaliti, koliko god nas od svojim cviljenjem molio, Vladimir Nabokov je ovdje majstor ironije. No, nad Lolitom ćemo se sažaliti, nije ona samo Humbertova žrtva, žrtva je svoje majke, svojih muškaraca, te na kraju, i ona je žrtva svog karaktera, uklapa se popu slagalice s Humbertovim. Tema je mučna i monstruozna, ali Nabokova ne zanima kriminal, njemu je ovo prilika da briljira u tkanju izmišljenog svijeta igrama riječi, aluzijama, citatima, skrivenim značenjima, premetaljkama i izvedenicama. Dok njegov Humbert ovo pripovijeda, smješten je u psihijatrijsku ustanovu i čeka suđenje. Tijek svijesti ovog uma nema kočnica, to je Nabokovljev signal da je sve moguće i da je sve dopušteno. Istražit će koje su sve mogućnosti njegovog drugog jezika (svoj ruski je preferirao engleskome), te koje su granice društveno i zakonski nedopustivog ponašanja njegovog glavnog junaka.
Kada su „Gulliverova putovanja“ Jonathana Swifta objavljivana u različitim oblicima za njegovog života smatrana su bijesnom, opscenom i ljutom satirom bez obzira na to što su izdavači originalni tekst kratili i mijenjali kako bi izbjegli moguće tužbe. Ne treba nas čuditi, jer se autor dotakao svekolikih aspekata građanskog života prve polovice 18. stoljeća, te opleo po društvenim odnosima, ljudskoj prirodi, politici, međunarodnim odnosima, znanosti, umjetnosti, muškarcima, ženama, bogatašima, sirotinji, vladarima, slugama, mladome, starome, ljudima i životinjama.
Average Rating:
3.6 rating based on 262,254 ratings (all editions)
A wickedly clever satire uses comic inversions to offer telling insights into the nature of man and society. Nominated as one of America’s best-loved novels by PBS’s The Great American Read.
Gulliver's Travels describes the four voyages of Lemuel Gulliver, a ship's surgeon. In Lilliput he discovers a world in miniature; towering over the people and their city, he is able to view their society from the viewpoint of a god. However, in Brobdingnag, a land of giants, tiny Gulliver himself comes under observation, exhibited as a curiosity at markets and fairs. In Laputa, a flying island, he encounters a society of speculators and projectors who have lost all grip on everyday reality; while they plan and calculate, their country lies in ruins. Gulliver's final voyage takes him to the land of the Houyhnhnms, gentle horses whom he quickly comes to admire - in contrast to the Yahoos, filthy bestial creatures who bear a disturbing resemblance to humans. This text, based on the first edition of 1726, reproduces all the original illustrations and includes an introduction by Robert Demaria, Jr, which discusses the ways Gulliver's Travels has been interpreted since its first publication. Jonathan Swift (1667-1745) was born in Dublin.
For more than seventy years, Penguin has been the leading publisher of classic literature in the English-speaking world. With more than 1,700 titles, Penguin Classics represents a global bookshelf of the best works throughout history and across genres and disciplines. Readers trust the series to provide authoritative texts enhanced by introductions and notes by distinguished scholars and contemporary authors, as well as up-to-date translations by award-winning translators.
Satira je formirana u žanru putopisnog romana, vrlo popularne forme u to vrijeme, a Jonathan Swift ju je počeo pisati uslijed najveće popularnosti „Robinsona Crusoea“. Njegov Lemuel Gulliver opisuje kako je tijekom svog života i karijere brodskog liječnika, a kasnije i kapetana vlastitog broda na putovanjima svjetskim morima doživio nekoliko nezgoda koje su ga bacile u nepoznate krajeve u kojima je doživio neobične avanture. Prva ga je bacila u zemlju Liliput, gdje žive maleni ljudi, druga u Brobdingnag koji nastanjuju divovi, treća ga vodi do letećeg otoka Lapute, te zemalja koje nastanjuju ljudi opsjednuti znanošću i čarobnjaci, da bi na kraju dospio do zemlje koju nastanjuju inteligentna i plemenita rada konja, dok su im stvorenja nalik na ljude sluge potpuno lišene racionalnog ponašanja. Segmenti romana služe jedno drugom kao ogledalo (patuljci/divovi, znanost/priroda) u kojima Swift razmatra različite aspekte ljudske prirode dok njegov Gulliver samo promatra i bilježi, bez da daje komentar, apsurdne situacije i ponašanja žitelja zemalja iz fantazije govore za sebe i odražavaju ljudsku prirodu i društvo na koje se autor okomio.
„Gulliverova putovanja“ je univerzalna satira bez obzira na specifičnosti vremena i mjesta u kojima je nastala i uboda prema tadašnjim figurama iz politike i društva. Veliki fan joj je bio George Orwell na čiju je „Životinjsku farmu“ utjecala, smatra se pretečom znanstvenofantastičnog žanra, a njen prvi dio i klasikom dječje književnosti.
Harry Potter i odaja tajni“ je nastavak koji je najavio ono što sada znamo, da je serijal knjiga o Harry Potteru najuspješniji serijal knjiga ikada, niz knjiga koji je stvorio način na koji doživljavamo književnost početka 21. stoljeća. Harryjeva druga godina na Hogwartsu otkriva još neke njegove tajne dok se suprotstavlja čudovištu puštenom iz naslovne odaje tajni. Nitko niti ne zna što je to čudovište, jer svi koji su ga vidjeli završe mrtvi ili okamenjeni.
Average Rating:
4.4 rating based on 3,564,314 ratings (all editions)
"'There is a plot, Harry Potter. A plot to make most terrible things happen at Hogwarts School of Witchcraft and Wizardry this year.'"
Harry Potter's summer has included the worst birthday ever, doomy warnings from a house-elf called Dobby, and rescue from the Dursleys by his friend Ron Weasley in a magical flying car! Back at Hogwarts School of Witchcraft and Wizardry for his second year, Harry hears strange whispers echo through empty corridors - and then the attacks start. Students are found as though turned to stone ... Dobby's sinister predictions seem to be coming true.
Harry Potter i odaja tajni / Harry Potter and the Chamber of Secrets (J.K. Rowling, 1998.)
Nedostatak morala i krnja inteligencija predstavnika vlasti se u ovoj knjizi uspostavila kao trajni motiv književnog serijala. U Ministarstvu magije su uglavnom zabavljeni održavanjem svoga autoriteta i beskrajnim birokratskim postupcima. Harry i njegovi kolege su ostavljeni na milost i nemilost opasnim bićima i zlonamjernim čarobnjacima u svijetu koji više cijeni porijeklo i status nego osobno postignuće. Upravo će vlastitim naporima i odabirima Harry Potter biti u stanju riješiti misterij i svladati čudovište, ali će to od njega stvoriti još veću opasnost za sustav čiji je jedan od stupova očito zlonamjerni Draco Malfoy. Njegovi postupci dovedu do cijele krize koja pokreće zaplet, ali na kraju, unatoč dokazima u njegovu upletenost, on ne snosi, zbog svog porijekla i statusa, posljedice za njih. Oni ne skrivaju činjenicu da je on zlikovac. Ti postupci koji od osobe čine ono što ona jest su nastavak teme iz prvog romana. Harry je, recimo, rođen i odrastao kao nešto drugo od onoga što sada jest i što će postati. Činjenica da može govoriti i razumjeti govor zmija ga stavlja na stranu Voldemortovih suradnika, jer s njim dijeli tu sposobnost, zbog čega je trebao i biti član Slytherina, ali on odabire Gryffindore i suprotstavljanje Voldemortu.
„Harry Potter i odaja tajni“ je dovoljno jak nastavak koji je od doživljaja Harry Pottera učinio serijal i najavio sva ona mračna mjesta na koje će nas odvesti. Možda je najslabiji od svih naslova u serijalu, ali je važan u postavljanju tema i motiva koje će knjige obrađivati.
Životinjska farma“ George Orwella je satira na račun Oktobarske revolucije i Staljinovog SSSR-a do kojeg je u tom trenutku dovela, studija o izazovima i problemima samoupravljanja i upozorenje o koruptivnoj snazi politike i moći. Svemu tome je Orwell imao prilike svjedočiti kao pripadnik milicije POUM-a, trockističko-marksističke stranke koja je bila žrtva staljinističkih čistki koju je usred Španjolskog građanskog rata u Barceloni i Kataloniji provodila Komunistička partija Španjolske. Razjedinjena fronta je doprinijela padu Republike, a Orwell je svoje razočaranje prvo opisao u memoarima „Kataloniji u čast“.
Average Rating:
4.0 rating based on 3,541,788 ratings (all editions)
Librarian's note: There is an Alternate Cover Edition for this edition of this book here.
A farm is taken over by its overworked, mistreated animals. With flaming idealism and stirring slogans, they set out to create a paradise of progress, justice, and equality. Thus the stage is set for one of the most telling satiric fables ever penned –a razor-edged fairy tale for grown-ups that records the evolution from revolution against tyranny to a totalitarianism just as terrible. When Animal Farm was first published, Stalinist Russia was seen as its target. Today it is devastatingly clear that wherever and whenever freedom is attacked, under whatever banner, the cutting clarity and savage comedy of George Orwell’s masterpiece have a meaning and message still ferociously fresh.
Ta knjiga nije polučila neko veliko zanimanje publike, a Orwell je zaključio kako je političke ideje bolje zamotati u fikciju, ako želi doći do publike. „Životinjska farma“ je bila hit, kada je konačno nakon 2. svjetskog rata bila objavljena. Tijekom rata je nitko nije želio objaviti zbog osjećaja kako bi to bila uvreda za tadašnjeg britanskog saveznika, Staljinov SSSR. Orwell je opisao samo ono što se već događa, nije pisao o budućnosti. „Životinjska farma“ je bajka, alegorija i satira. Životinje na farmi se pobune protiv svojih ljudskih gospodara i odluče farmom upravljati same. Svinje su zauzele uloge predvodnika revolucije, a glavna među njima, Napoleon, putem izdaje sve ideale, progoni i ubija svoje protivnike, da bi se na kraju otvoreno spetljao s ljudskim vlasnicima drugih farmi u zajedničkom eksploatiranju drugih životinja. Na kraju ostaje samo parola koja kaže „Sve su životinje jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih.“
„Životinjska farma“ je zabavna satira u svojem mračnom prikazu ljudsko-životinjskog društva, te psihologije koja je pokretač odnosa u njemu. Svi smo željni slobode i pravde, svatko u društvu ima pravo na svoje mjesto i na siguran i dostojanstven život. Kratki spoj nastaje kada ideje i ideali postaju važniji od realnosti. Revolucija u jednom trenutku neizbježno postaje zamjena jedne nepravedne diktature drugom kada moć postane koruptivna. Na kraju se sve svodi na to tko je upisan kao vlasnik nad onim što osigurava stvarnu moć.
Albert Camus je napisao svoju dužu novelu „Stranac“ kako bi izrazio svoju ranije formiranu filozofiju apsurda. Izdana je u manjoj nakladi usred nacističke okupacije Francuske. Filozofija koja je nastala nakon percipiranog sukoba između čovjeka koji traži smisao svoga postojanja i svijeta koji mu to odbija dati je našla plodno okruženje usred najvećeg krvoprolića u povijesti i svih ostalih strahota koje su ga pratile. U njoj je njegov junak Mersault ravnodušan prema svijetu koji ga zbog toga osuđuje na smrt. U jednom slučajnom sukobu na plaži ubija Arapa, a na suđenju je glavni argument optužbe kako nije plakao na sprovodu svoje majke. Zbog toga biva osuđen na smrt.
Average Rating:
4.0 rating based on 946,827 ratings (all editions)
«Quand la sonnerie a encore retenti, que la porte du box s'est ouverte, c'est le silence de la salle qui est monté vers moi, le silence, et cette singulière sensation que j'ai eue lorsque j'ai constaté que le jeune journaliste avait détourné les yeux. Je n'ai pas regardé du côté de Marie. Je n'en ai pas eu le temps parce que le président m'a dit dans une forme bizarre que j'aurais la tête tranchée sur une place publique au nom du peuple français.»
L'étranger est le premier roman d'Albert Camus, Prix Nobel de littérature en 1957.
Radnja se zbiva u Francuskom Alžiru u kojem je Camus rođen i u kojem je odrastao, u Pariz se preselio 1940., baš prije nacističke invazije. Alžir je u o vrijeme bio francuska kolonija s sa svakim desetim stanovnikom europskog porijekla koji je tamo rođen. Tenzije i kolonijalna vlast su dovele kasnije do Alžirskog rata (1954.-1962.), alžirske nezavisnosti i pada francuske Pete republike. Camus je cijeli život bio socijalist (koji je kritizirao SSSR zbog totalitarizma) i moralist, ali ga je, prije politike, zanimao čovjekov položaj u svijetu. Nemogućnost realizacije smisla i slobode, osjećaj sputanosti svijetom, te ravnodušnost kojom se nadvladava frustracija je u srži smisla „Stranca“. Iako, s time treba biti oprezan, Camus je više od svega filozof, pa su neke stvari napisane i opisane samo kako bi se dokazala završna teza. Mersaultova seksualna veza s kolegicom s posla bi se, tako, mogla protumačiti kao čežnja za intimnošću, želja za realizacijom ljubavnog odnosa koji bi životu dao smisao. No, na kraju ona ga ne može posjetiti više od jednom prije smaknuća, jer mu nije supruga. Svijet prepoznaje i daje samo formu, ne poznaje suštinu.
„Stranac“ Alberta Camusa je apsurdističku filozofiju stavio u fokus svijeta koji je bio dio konflikta koji je filozofiju i stvorio. Camus je kasnije dobio i Nobelovu nagradu kao potvrdu njegove važnosti za humanističku misao. Je li tim potvrdama autor dobi potvrdu smisla barem svoga djela. To ne bi bio apsurdizam kada bismo rekli da jest. Jer, u svojim pogledima na Alžirski rat je dobio pogrde iste te javnosti, zalažući se za multikulturalni Alžir i dijalog zaraćenih strana, što niti jedna od njih nije željela. Kao što bi Camus rekao objašnjavajući „Stranca“, ako ne igraš njihovu igru, osudit će te na smrt.
Aliteracija u naslovu “Pride and prejudice” (“Ponos i predrasude”), vjerojatno sklepana nakon uspjeha njenog prethodnog romana „Sense and Sensibility“ („Razum i osjećaji“), nas navodi na krivi put u traženju značenja ovog djela Jane Austen. Glavni motiv njenih djela je odnos pojedinca i društva, mogućnosti individualizma u društvu kojem vladaju strogi zakoni i pravila, od kojih su mnoga nenapisana. Nešto, što je ona sigurno sama prilično jako proživljavala, a njen joj je talent za pisanje, melodramu i pripadajuće zaplete omogućio neke prihode u vremenu kada žena nije smjela niti potpisivati ugovore.
Average Rating:
4.3 rating based on 3,909,354 ratings (all editions)
Since its immediate success in 1813, Pride and Prejudice has remained one of the most popular novels in the English language. Jane Austen called this brilliant work "her own darling child" and its vivacious heroine, Elizabeth Bennet, "as delightful a creature as ever appeared in print." The romantic clash between the opinionated Elizabeth and her proud beau, Mr. Darcy, is a splendid performance of civilized sparring. And Jane Austen's radiant wit sparkles as her characters dance a delicate quadrille of flirtation and intrigue, making this book the most superb comedy of manners of Regency England.
Ponos i predrasude / Pride and Prejudice (Jane Austen, 1813.)
Teško nam je danas zamisliti kako je društveni položaj žena nekada imao strogo definirane koordinate muškarac-djeca-domaćinstvo. Važeći anglosaksonski zakoni su ženama čak i onemogućavali da nasljeđuju imovinu pa bi u nedostatku muškog potomka, imovina pokojnog vlastelina prelazila na najbliži muški rod, a udovicu i neudane kćeri ostavila na milost rodbine i prijatelja. Takvi okviri pokreću radnju, odnosno gospođu Bennet da nađe svojim pet kćerima odgovarajuće muževe. Početni motiv je novac, traže se muškarci što većeg materijalnog statusa, ali i društveni status je onaj koji se osim njega mjeri. Glavna junakinja, Elizabeth, druga najstarija kćer Bennetovih, pak, razmišlja o tome kako je jedini razlog za udaju ljubav. Fitzwilliam Darcy, muškarac kojeg će na kraju zavoljeti, nije onaj koji ju je isprve osvojio, niti se ona njemu svidjela na prvi pogled. Njihov odnos se razvija, a da bi profunkcionirao i da bi se na kraju vjenčali oboje moraju postati svjesni sebe, svojih mana (svog ponosa i svojih predrasuda) i međusobnih razlika.
„Ponos i predrasude“ je analiza odnosa između muškaraca i žena svjesna njihovog položaja u društvu i svih elemenata koji ulaze u tu jednadžbu. Opisuje svijet i objavljena je početkom devetnaestog stoljeća i, srećom, mnogo toga se u društvenim odnosima promijenilo. No, način na koji se žene i muškarci odnose jedni prema drugima, te načini na koje se privlače je u osnovi isti. Stoga Jane Austen ima i danas nešto za reći.
Treća knjiga u serijalu o Harry Potteru je uvela jedan od najfascinantnijih likova, zatočenika iz naslova, Harryjevog krsnog kuma, Siriusa Blacka. „Harry Potter i zatočenik Azkabana“ je i najomiljenija knjiga iz serijala. J.K. Rowling je pišući je već bila milijunašica i mogla se opušteno prepustiti likovima i priči za koju je bila sigurna kako će se razvijati. Stoga, iako korača po poznatim i sigurnim stazama koje su joj osigurale uspjeh ipak uvodi teme iluzije i našeg nepoznavanja stvarne prirode stvari. Ništa nije onako kako se čini je centralna tema knjige. Nešto što će se obilato koristiti za obrate do kraja serijala. Svijet oko Harry Pottera će do kraja tonuti sve više u tamu.
Average Rating:
4.6 rating based on 3,769,861 ratings (all editions)
Harry Potter, along with his best friends, Ron and Hermione, is about to start his third year at Hogwarts School of Witchcraft and Wizardry. Harry can't wait to get back to school after the summer holidays. (Who wouldn't if they lived with the horrible Dursleys?) But when Harry gets to Hogwarts, the atmosphere is tense. There's an escaped mass murderer on the loose, and the sinister prison guards of Azkaban have been called in to guard the school...
Harry Potter and the Prisoner of Azkaban / Harry Potter i zatočenik Azkabana (J.K. Rowling, 1999.)
Sirius Black je prvi put spomenut u prvoj knjizi u nejasnom opisu događaja koji su prethodili i slijedili pogibiji Harryjevih roditelja, Voldemortovom porazu i izgnanstvu, te Harryjevom nastavku života sve do spoznaje da je rođen da bude čarobnjak. Dvanaest godina je proveo osuđen prema krivoj optužbi služenja Voldemortu i višestrukog ubojstva u Azkabanu, najstrašnijem i najbolje čuvanom mjestu u čarobnjačkom svijetu. Njegov bijeg iz Azkabana pokazuje zadivljujuću vještinu, odlučnost, istrajnost i sposobnost preživljavanja. Dementori, tamošnji zatvorski čuvari, su opisani kao stvorenja bez duše koje svojim dodirom izvlače iz ljudi svaki pozitivan osjećaj i zdrav razum. Širom čarobnjačkog svijeta je Sirius Black opisan kao najopasniji mogući kriminalac pa je u Hogwartsu opsadno stanje, jer se smatra da je pobjegao kako bi dovršio posao i ubio Harryja. Međutim, priča je puno zlokobnija, Harry doznaje pravu istinu o Siriusu Blacku koji je žrtvovao sve da mu pomogne, te zavjeri i Voldmortovim pomagačima koji i dalje bivaju slobodni i zauzimaju važna mjesta u svijetu čarobnjaka.
„Harry Potter i zatočenik Azkabana“ je roman kojim serijal o Harry Potteru više nije bio samo dječja literatura koju su mogli čitati i odrasli. Postao je serijal koji govori o ozbiljnim odraslim temama smrti, moralnosti, lažima u centrima moći i pravednosti, a samo su mu glavni protagonisti djeca i tinejdžeri.
Tolkienova priča o malom hobitu i pustolovini u koju se tami i natrag uputio s nepoznatim patuljcima je dobila mitološki okvir i kulminaciju s trilogijom „Gospodar prstenova“. Fantasy je njime dobio mjesto i u visokoj književnosti, jer način na koji Tolkien barata jezikom je umjetnost ukorijenjena u znanosti. Njegova profesura na Oxfordu i znanje iz staroengleskog i staronordijskog jezika i povijesti je dala plodno tlo na kojem je njegova mašta mogla uzgojiti vlastitu mitologiju svijeta u kojem su nekada vladali vilenjaci i čarobnjaci, da bi se morali povući jer nastupa vrijeme ljudi. Borba između dobra i zla je vječna, zlo biva poraženo, ali nikada uništeno, a na strani dobra se stalno uzdižu novi heroji koji vraćaju ravnotežu svijetu.
Average Rating:
4.4 rating based on 2,673,909 ratings (all editions)
One Ring to rule them all, One Ring to find them, One Ring to bring them all and in the darkness bind them.
In ancient times the Rings of Power were crafted by the Elven-smiths, and Sauron, the Dark Lord, forged the One Ring, filling it with his own power so that he could rule all others. But the One Ring was taken from him, and though he sought it throughout Middle-earth, it remained lost to him. After many ages it fell into the hands of Bilbo Baggins, as told in The Hobbit.
In a sleepy village in the Shire, young Frodo Baggins finds himself faced with an immense task, as his elderly cousin Bilbo entrusts the Ring to his care. Frodo must leave his home and make a perilous journey across Middle-earth to the Cracks of Doom, there to destroy the Ring and foil the Dark Lord in his evil purpose.
Gospodar prstenova / Lord of the Rings (trilogija) (J.R.R. Tolkien, 1954.-1955.)
O savezništvima ljudi i vilenjaka u borbi protiv sila zla su ispisane knjige i ispjevane pjesme. No, sada se vilenjaci povlače u zemlje zapadno od mora i na ljudima da ponesu teret rata. Ipak, glavni teret je na hobitu Frodu Bagginsu. Prsten koji je njegov ujak Bilbo pronašao i čuvao sve ove godine je prsten moći kojeg je napravio zli Sauron tisućama godina ranije kako bi zagospodario kraljevstvima svih stvorenja. Sauron je bio poražen, a sada se vraća i traži svoj prsten. Jedini način da se zaustavi njega i njegov ponovni pohod na zemlje ljudi je da se uništi prsten. „Gospodar prstenova“ priča priču o Ratu za prsten, ali i osobnu Frodovu avanturu, te avanture družine kojoj pripada. Ostala Tollkienova djela su kronike vremena koje nikada nije bilo, „Hobit“ je pustolovna priča za djecu. „Gospodar prstenova“ je nešto poput „Rata i mira“ s vilenjacima i nazgûlima. Veliki rat je u jeku, hrabri vođe vode vojske i narode u spasenje ili propast, a s grandioznim događajima se isprepliću sudbine malih ljudi, hobita, vilenjaka, patuljaka, orka i divovskih paukova.
„Gospodar prstenova“ je roman koji bi trebalo željeti pročitati jednom godišnje. Ima nešto vrlo zadovoljavajuće u izmaštanom svijetu isporučenom s akademskom uvjerljivošću. Tolkienovu je njegova mitologija donijela legendarni status. Postao je figura koju se uzdiže na pijedestal, ali on je bio samo obični hobit koji je volio šetnje i dobru lulu, dok ga za svu tu gungulu koju svijet proizvodi nije bilo puno briga.
Sluškinjina priča“ je noćna mora u kojoj su žene svedene na svaki rodni stereotip. Njihovo je mjesto pokraj i ispod muškarca, one su tu samo da služe u domaćinstvu i rađaju djecu. Nemaju pravo posjedovati imovinu, baratati novcem, čitati, niti čak na vlastito ime. Svaki je prekršaj brutalno kažnjen, ultimativno i smrću. Danas se roman Margaret Atwood, kada je dobio uspješnu, popularnu i predugu ekranizaciju, čita na drugačiji način. Teokratska diktatura budućnosti iz romana „Sluškinjina priča“ imala je svoje proponente i u prošlosti, njene konture se nalaze u idejama religijskog pokreta koji je počeo preuzimati američke konzervativce 1970-ih. Danas ih je preuzeo i čini se kako bi mnogi bili zadovoljni teokratskom diktaturom, jer bi samo njome sačuvali svoje „vrijednosti“ i „način života“.
Average Rating:
4.1 rating based on 1,875,657 ratings (all editions)
The Handmaid’s Tale is a novel of such power that the reader will be unable to forget its images and its forecast. Set in the near future, it describes life in what was once the United States and is now called the Republic of Gilead, a monotheocracy that has reacted to social unrest and a sharply declining birthrate by reverting to, and going beyond, the repressive intolerance of the original Puritans. The regime takes the Book of Genesis absolutely at its word, with bizarre consequences for the women and men in its population.
The story is told through the eyes of Offred, one of the unfortunate Handmaids under the new social order. In condensed but eloquent prose, by turns cool-eyed, tender, despairing, passionate, and wry, she reveals to us the dark corners behind the establishment’s calm facade, as certain tendencies now in existence are carried to their logical conclusions. The Handmaid’s Tale is funny, unexpected, horrifying, and altogether convincing. It is at once scathing satire, dire warning, and a tour de force. It is Margaret Atwood at her best. --hmhbooks.com
Sluškinjina priča / The Handmaid’s Tale (Margaret Atwood, 1985.)
Vrijednosti i način života o kojima se radi su, zapravo, pravo bijelog muškarca da zadrži svu moć u svojim rukama, kod kuće, na poslu i u društvu. Ta percepcija prava je zaogrnuta u nacionalne ili religijske ideje, ali u svojoj osnovi se radi samo o tome. Neprijatelji su im svi koji nisu oni, drugog spola i druge rase. S obje strane Atlantika žene mogu dobiti istaknute pozicije, poput Phyllis Schlalfly koja je predvodila žensku konzervativnu kontrarevoluciju usred drugog vala feminističkog pokreta 1960-ih i 1970-ih ili Željke Markić, vlasnice tvrtke za testiranje lijekova, hrvatske prevoditeljice Johna Grishama i suosnivačice pokreta U Ime obitelji za koji ne znamo je li se ikada pobrinuo za neku obitelj. Frontovi koje taj široki pokret za pravo bijelog muškarca na moć otvara su široki, ali uvijek samo na mjestima gdje ta moć dolazi u pitanje. Imigracija može dovesti do toga da bijelci postanu manjina. Isto kao i planiranje obitelji, jer sve države svijeta s bjelačkom većinom imaju negativni prirodni prirast. Istospolne veze potpuno uklanjaju tradicionalni položaj muškarca iz priče, bez obzira na spol partnera. Iz istih razloga su nedopustive jednake plaće muškaraca i žena, liberalna demokracija, radnička prava i bilo kakva ideja ili pokret koji bi moć izbacili iz ruku onih na vrhu društvene piramide, a to su bijeli muškarci.
Gilead je teokratska diktatura po njihovoj mjeri. Vlast i moć su u rukama muškaraca, štoviše, religijskih fanatika i vojnih zapovjednika. Naravno, u takvom društvu ništa nema smisla i ono ne vodi nikuda. Puno je dvoličnosti, korupcije i pokvarenosti. Priča je ispričana iz budućnosti u kojoj je ta diktatura prošlost. glavna junakinja Offred je nesigurni pripovjedač, a završno poglavlje je pisano iz vizure povjesničara koji kaže da ne vjeruje da su se stvari baš tako dogodile. Za razliku od glavnog junaka Orwellove „1984“, kojom svaki roman spekulativne fikcije nakon njega mora biti inspiriran, Offred ima emocije. One su ono što joj daje moć da nastavi dalje živjeti u situaciji u kojoj je njena egzistencija svedena na onu rasplodne životinje. Nešto što niti životinja ne zaslužuje. Žene (a i muškarci, iako oni to ne smiju priznati, jer im to oduzima moć) u tom svijetu su uglavnom postale sterilne uslijed zagađenja i bolesti pa one rijetke koje to nisu, a imale su prije toga vanbračne partnere ili druge brakove, po kazni budu dodijeljene kao „sluškinje“ moćnim zapovjednicima kako bi im rađale djecu, jer njihove žene to ne mogu. Bizaran mjesečni ritual koji podsjeća na seks u kojem su svi obučeni, a sluškinja leži na ženi dok je muškarac pokušava oploditi ogoljuje jalovost te ideje o moći, jer jedinu moć ovdje ima sluškinja. Samo ona je u stanju dati novi život. Offred će svoju snagu i moć početi prepoznavati i u odnosima s drugima, te ju koristiti kako bi planirala svoj bijeg.
„Sluškinjina priča“ je prvi distopijski roman pisan iz ženske perspektive koji obrađuje desničarske konzervativne kršćanske trendove koji su 1980-ih utjecali na društvo i politiku Zapada. Zamišlja, ne bez satiriziranja, svijet kakav bi bio kada bi oni zavladali. Vladavina Donalda Trumpa pokazala je kako to izgleda kada zavladaju u demokraciji. Demontiranje mehanizama demokracije je siguran put u diktaturu.
Ne propusti sljedeću listu!