Nakon, i za samog Coppolu, neočekivanog megauspjeha prvog „Kuma“, filmski studio Paramount ga je na koljenima molio da snimi i nastavak sage. Izborio se za dio zarade što mu je omogućilo da kontrolira sve svoje poslove do kraja života, te postane i relativno poznat i priznat proizvođač vina. No, u ovom slučaju je važnije to što je dobio potpunu kreativnu kontrolu nad filmom. Rezultat je bio još spektakularniji, te je osvojio još više nominacija i nagrada Oscar. „Kum 2“ je u isto vrijeme i prequel i nastavak „Kuma“, jednak broj sekvenci je dobila priča koja mu prethodi i ona koja ga slijedi.
Director:Francis Ford CoppolaWriter:Francis Ford Coppola, Mario PuzoStars:Al Pacino, Robert De Niro, Robert DuvallSummary: The continuing saga of the Corleone crime family tells the story of a young Vito Corleone growing up in Sicily and in 1910s New York; and follows Michael Corleone in the 1950s as he attempts to expand the family business into Las Vegas, Hollywood and Cuba.
Written by
Keith Loh <loh@sfu.ca>
The Godfather: Part II / Kum 2 (1974., Francis Ford Coppola)
Pratimo Micheala Corleonea (Al Pacino) kako nakon što je postao don dalje spiralno tone u bezdan i postaje čudovište opsjednuto moći i mržnjom koje će ubiti i vlastitog brata kada ga ovaj izda. Istodobno, pratimo njegovog oca Vita Corleonea (Robert de Niro) koji je, nakon što mu je mafija na Siciliji posmicala cijeli klan, kao dječačić bez igdje ičega i ikoga bježi u Ameriku pa nakon što se još jednom uvjeri da poštenim radom neće stječi ugled i moć izgura lokalnog mafijaša iz posla i postaje onaj Don Vito Corleone kojeg poznajemo. Kao i u „Kumu“, svaki čin nasilja, svako pokvareno djelo ima svoje razorne posljedice. No, ovdje je to još detaljnije, posljedice su još destruktvinije. Corleone ostaje bez obitelji za koju se toliko borio, žena ga ostavlja zgađena čudovištem koje je poslao, brat ga izdaje pa na kraju ostaje potpuno sam na ruševinama carstva koje su on i njegov otac gradili.
Nije ništa neobično da Steven Spielberg iste godine izbaci dva filma koja je režirao, a onda i nekoliko koje je „samo“ producirao“. „Schindlerova lista“ je tako izašla iste godine kada i „Jurski park“. Lovu na Oscare je prethodio začetak jedne od najuspješnijih franšiza svih vremena. Ništa neobično, čovjek je tvornica zabave. No, nema ništa zabavno u holokaustu, kao što zna svako dijete koje nije obrazovano u hrvatskim školama. Svoju želju da nas zabavi i uzbudi je Spielberg zauzdao i zamijenio je željom da nas obrazuje i smrzne nam krv u žilama. Nešto tako je napravio i s dinosaurima, ali nacisti su kod njega, još od prvog Indiane Jonesa, ultimativni zlikovci, utjelovljenje zla. Kao što to i jesu, niti su se u prvoj polovici XX stoljeća to sramili priznati. Njihove tvornice smrti, odnosno konclogori, bile su operacije koje su zamislili psihopate, isplanirali birokrate, a provodio ološ, sve sa njemačkim ludilom, preciznošću i brutalnošću.
Schindler's List (1993)
Biography, Drama, History | 195min | 4 February 1994 (USA)
8.9
Director:Steven SpielbergWriter:Thomas Keneally, Steven ZaillianStars:Liam Neeson, Ralph Fiennes, Ben KingsleySummary: Oskar Schindler is a vain and greedy German businessman who becomes an unlikely humanitarian amid the barbaric German Nazi reign when he feels compelled to turn his factory into a refuge for Jews. Based on the true story of Oskar Schindler who managed to save about 1100 Jews from being gassed at the Auschwitz concentration camp, it is a testament to the good in all of us.
Written by
Harald Mayr <marvin@bike.augusta.de>
Spielbergovi kadrovi logora djeluju uvijek dokumentaristički, snimani kamerom iz ruke, a kako su zatvorenici ubijani po volji, taj je dojam dokumentarizma pojačan, jer imamo dojam da nikada ne znamo što će se sljedeće dogoditi. Priča o Schindleru je, naravno pojednostavljena kako bi se zadržala moralna jasnoća. Kao kontrast ovom zlu, suprotstavljena je dobrota i ljudskost u nevjerojatnoj situaciji. Ljudi koji brinu jedni o drugima, te dva najveća dobrotvora, Oscar Schindler i njegov pomoćnik Itzhak Stern imaju auru svjetla koja svijetli oko njih. Ispod toga ćemo pratiti situacije u kojima se kupuje sigurnost, okreće se glava do tuđe patnje kao da su to sporadični događaji, ali bilo je toga puno više, nego što bi se ovdje voljelo priznati, čak i među glavnim likovima. Bez sebičnosti i gledanja samo svoga posla ne bi došlo do najvećeg zločina u povijesti, ali naglašavanjem njih i bez jasne podjele na dobro i zlo ne bismo dobili jasno emocionalno iskustvo. Ne bi Spielberg obavio svoj posao, ono najbolje što radi – natjerao nas da suosjećamo s onim što se zbiva na ekranu.
Scorseseov tretman mafijaša djeluje kao pokazivanje srednjeg prsta Coppoli. Dok su Coppolini kumovi razapeti između zakona s one strane zakona, Scorseseovi “Goodfellas” ne priznaju niti jedan zakon pa niti onaj cosa nostre. Kada stvari pođu po zlu, pobit će, izdat će sve i svakoga samo da sačuvaju svoju kožu. Njegov krimos Henry Hill je od malih nogu gledao opake frajere preko puta svoje zgrade koji rade što žele i jedino što je želio je postati gangster. Nema kod njega moralnog propadanja, on je oduvijek bio takav, niti se ne kaje zbog toga. Na kraju se kaje samo zato što je sve gotovo.
Goodfellas (1990)
Biography, Crime, Drama | 146min | 21 September 1990 (USA)
8.7
Director:Martin ScorseseWriter:Nicholas PileggiStars:Robert De Niro, Ray Liotta, Joe PesciSummary: Henry Hill might be a small time gangster, who may have taken part in a robbery with Jimmy Conway and Tommy De Vito, two other gangsters who might have set their sights a bit higher. His two partners could kill off everyone else involved in the robbery, and slowly start to think about climbing up through the hierarchy of the Mob. Henry, however, might be badly affected by his partners' success, but will he consider stooping low enough to bring about the downfall of Jimmy and Tommy?
Written by
Colin Tinto <cst@imdb.com>
A opet, Scorseseovo majstorstvo je u tome što nas tjera da nam bude stalo do njegovih zlikovaca. Prikaže nam sve njihove ružne strane, svu gadost onih koji ih okužuju, svu pokvarenost njihovog okruženja, a opet na kraju nećemo imati potpunu odbojnost prema njima, nego ćemo reći, što ćeš, takav je život. Prikazujući takve niže oblike života kao veće od života dovodi ih do razine koja je ravnopravna nama, njegovoj publici. Oni djeluju poput ljudi, ali se ponašaju poput divljih zvjeri. Lojalnost u “Goodfellas” traje dok traje uzajamna korist, pohlepa je jedini poriv, biti netko u okruženju onih koji nisu ništa je jedino mjerilo uspjeha. Za nasilje i kriminal snose posljedica samo ako ih ulove, jer njihove žene, ljubavnice i djeca su dio njihovog svijeta, nemaju kamo drugdje otići.
Najvažniji film od 90-ih pa dalje je remek-djelo izmiješano u glavi filmskog geeka s beskrajnim talentom za proizvodnju filmskog coola. “Pulp Fiction” je bio drugi film Quentina Tarantina u kojem je dobio pristojan budžet za nezavisni film toga doba, a sve na osnovu svog prethodnog indie filma “Reservoir Dogs” i scenarija za visokobudžetne “True Romance” i “Natural Born Killers”. Dobio je ovdje i odriješene ruke da svu svoju mahnitu energiju pretoči u filmsku priču. Pa smo i dobili nelinearnu naraciju, pretapanje nekoliko desetljeća pop kulture u jedan trenutak povijesti, hommage film noireu, francuskom novom valu, talijanskom horroru, gangsterskom, samurajskom, kung-fu filmu i špageti vesternima. Nenadano je osvojio Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu 1994. godine i Oscara za najbolji scenarij.
Pulp Fiction (1994)
Crime, Drama | 154min | 14 October 1994 (USA)
8.9
Director:Quentin TarantinoWriter:Quentin Tarantino, Roger AvaryStars:John Travolta, Uma Thurman, Samuel L. JacksonSummary: Jules Winnfield (Samuel L. Jackson) and Vincent Vega (John Travolta) are two hit men who are out to retrieve a suitcase stolen from their employer, mob boss Marsellus Wallace (Ving Rhames). Wallace has also asked Vincent to take his wife Mia (Uma Thurman) out a few days later when Wallace himself will be out of town. Butch Coolidge (Bruce Willis) is an aging boxer who is paid by Wallace to lose his fight. The lives of these seemingly unrelated people are woven together comprising of a series of funny, bizarre and uncalled-for incidents.
Written by
Soumitra
Unatoč scenama nasilja i kriminala koje, i to bez nekog moralnog odmaka, niti ne pokušava ublažiti, “Pulp Fiction” je čista radost gledanja. Scene plesa Ume Thurman i Johna Travolte, monolozi Samulea L. Jacksona, dijalozi njega i Travolte, Mr. Wolf, „Zed Is Dead“, scena overdoziranja, te početna/završna scena, odmah su ušle među svačije liste najboljih scena ili rečenica ikada viđanima ili slušanima na filmu. Tarantino je svaku scenu napisao uzimajući neku poznatu situaciju iz filma ili pop kulture i dajući joj neki genijalni pomak. U tome je spektakularno uspio. Njegovi gangsteri ne odražavaju gangstere iz stvarnog svijeta, nego iz francuskih krimića, film-noirea i kung-fu filmova. Dijalozi koje oni vode ne tiču se stvarnih situacija, nego pričaju o TV serijama, citiraju izmišljene dijelove Biblije, raspravljaju o ponudi fast-food restorana, pretjerano mnogo važnih stvari doživljavaju na wc-u, te moralna ukazanja doživljavaju nakon nečega što tumače kao nadnaravni doživljaj. Možda su tijekom godina pohvale filmu postale izlizane, jer će ga već hvaliti i različiti ljudi s različitim ukusima i različitom filmskom naobrazbom i različitom filmskom kulturom, ali Pulp Fiction je genijalan film, jedna od prekretnica filmske umjetnosti općenito.
Briljantna i iz današnje perspektive suluda hladnoratovska satira Stanleya Kubricka „Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu“ funkcionira jer se nitko u njoj ne trudi biti smiješan dok provodi u djelo važeće teorije o uzajamnom uništenju između tadašnjih dviju veliki sila, SAD-a i SSSR-a. Da komuniste treba uništiti nuklearnim udarom jer zagađuju dragocjene tjelesne tekućine Amerikanaca ubacivanjem flora u vodoopskrbni sustav je bila teorija koja je plutala eterom, nešto poput one suvremene kako putem cjepiva za COVID-19 Bill Gates želi čipirati čovječanstvo i zbog toga ga treba razapeti preko optičkih kablova interneta.
Director:Stanley KubrickWriter:Stanley Kubrick, Terry Southern, Peter GeorgeStars:Peter Sellers, George C. Scott, Sterling HaydenSummary: Paranoid Brigadier General Jack D. Ripper of Burpelson Air Force Base, believing that fluoridation of the American water supply is a Soviet plot to poison the U.S. populace, is able to deploy through a back door mechanism a nuclear attack on the Soviet Union without the knowledge of his superiors, including the Chair of the Joint Chiefs of Staff, General Buck Turgidson, and President Merkin Muffley. Only Ripper knows the code to recall the B-52 bombers and he has shut down communication in and out of Burpelson as a measure to protect this attack. Ripper's executive officer, RAF Group Captain Lionel Mandrake (on exchange from Britain), who is being held at Burpelson by Ripper, believes he knows the recall codes if he can only get a message to the outside world. Meanwhile at the Pentagon War Room, key persons including Muffley, Turgidson and nuclear scientist and adviser, a former Nazi named Dr. Strangelove, are discussing measures to stop the attack or mitigate its blow-up into an all out nuclear war with the Soviets. Against Turgidson's wishes, Muffley brings Soviet Ambassador Alexi de Sadesky into the War Room, and get his boss, Soviet Premier Dimitri Kisov, on the hot line to inform him of what's going on. The Americans in the War Room are dismayed to learn that the Soviets have an as yet unannounced Doomsday Device to detonate if any of their key targets are hit. As Ripper, Mandrake and those in the War Room try and work the situation to their end goal, Major T.J. "King" Kong, one of the B-52 bomber pilots, is working on his own agenda of deploying his bomb where ever he can on enemy soil if he can't make it to his intended target. —Huggo
Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb / Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu (Stanley Kubrick, 1964.)
Čovječanstvo u prosjeku ne postaje ništa racionalnije, stoga se možemo smijati komediji nastaloj na osnovu noćne more. Jer što nam drugo preostaje dok predsjednik Amerike sjedi za okruglim stolom poput pokeraškog u svojoj Ratnoj sobi okružen savjetnicima i pokušava zaustaviti neumitnu nuklearnu katastrofu koju je izazvao fanatizam obrane američkih vrijednosti u njegovim redovima. Njihov način života je ugrožen samim time što postoji netko drugi sa drugim načinom života i zbog toga tog drugoga treba uništiti. Američki vojnici su ponosni patriote i profesionalci koji će svoj posao obaviti bez pogovora i s izuzetnom vještinom. A taj je posao globalno uništenje. Peter Sellers je ovdje u ulozi života igrajući tri lika – blagog, racionalnog i punog povjerenja u sustav američkog predsjednika, njegovog njemačkog (bivšeg nacista) savjetnika Dr. Strangelovea koji će ga povremeno s puno entuzijazma osloviti s „Mein Führer“, te britanskog oficira za vezu koji u američkoj bazi pokušava zaustaviti američkog generala koji naređuje nuklearni napad na Sovjetski Savez. Dobio bi i četvrtu, američkog zapovjednika bombardera koji će izbaciti bombu da se nije ozlijedio pa nije bio u stanju manevrirati pilotskom kabinom. Tri su interijera, predsjednička Ratna soba, ured u zrakoplovnoj bazi i avion glavne i skoro jedine lokacije u filmu. Scenografija je jednostavna, rasvjeta tipično Kubrickova, dolazi sa seta i naglašava neosvijetljene dijelove. U tom minimalizmu Sellers, ali i fantastični George C. Scott sa svojom pretjeranom mimikom lica na koju ga je Kubrick natjerao, Sterling Hayden i Will Pickens donose na ekran ludilo koje donosi položaj, uniforma, moći svakodnevne mane u karakteru. Njihovi likovi nisu dorasli situaciji niti sposobnostima, niti mudrošću, oni su budale koji ne znaju da su budale i to ih čini urnebesnima u situaciji koja je zastrašujuća.
„Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu“ će nas toliko puta preplašiti, a onda nakon toga odmah nasmijati da ćemo dovesti u pitanje vlastito poimanje stvarnosti, iako je ono na što reagiramo samo film. To je dakako bila i namjera genija Stanleya Kubricka koji je kao završnu scenu čak snimio i borbu pitama sa šlagom poput onih iz nijemih slapstick komedija. No, to je ocijenio pretjeranim, neuvjerljivim i krajem koji nije u skladu s općim tonom filma satire iz noćne more kojoj glumačke izvedbe daju potpuno apsurdističko nadrealni štih.
Svo ludilo koje sadrži „Apokalipsa danas“ nije stalo u originalnu verziju filma, nego smo mu morali biti svjedocima u „Redux“ verziji, te dokumentarcu o njenom nastajanju „Hearts of Darkness: A Filmmakers Apocalypse“. Ona je apsolutni trijumf genija i ludosti Francisa Fora Coppole koji je debelo prekoračio budžet, zadužio sebe i svoju imovinu kako bi završio produkciju koja je bila sputana neviđenim kreativnim i stvarnim problemima. Film o Vijetnamskom ratu počinje baš tako, ali kako kapetan Willard putuje rijekom da obavi svoju misiju i ubije pukovnika Kurtza, on postaje psihodelična disertacija o čovjekovom mjestu u svijetu, onome što čovjek radi od svijeta i ono što svijet radi od njega.
Apocalypse Now (1979)
Drama, Mystery, War | 147min | 15 August 1979 (USA)
8.4
Director:Francis Ford CoppolaWriter:John Milius, Francis Ford CoppolaStars:Martin Sheen, Marlon Brando, Robert DuvallSummary: It is the height of the war in Vietnam, and U.S. Army Captain Willard is sent by Colonel Lucas and a General to carry out a mission that, officially, 'does not exist - nor will it ever exist'. The mission: To seek out a mysterious Green Beret Colonel, Walter Kurtz, whose army has crossed the border into Cambodia and is conducting hit-and-run missions against the Viet Cong and NVA. The army believes Kurtz has gone completely insane and Willard's job is to eliminate him. Willard, sent up the Nung River on a U.S. Navy patrol boat, discovers that his target is one of the most decorated officers in the U.S. Army. His crew meets up with surfer-type Lt-Colonel Kilgore, head of a U.S Army helicopter cavalry group which eliminates a Viet Cong outpost to provide an entry point into the Nung River. After some hair-raising encounters, in which some of his crew are killed, Willard, Lance and Chef reach Colonel Kurtz's outpost, beyond the Do Lung Bridge. Now, after becoming prisoners of Kurtz, will...
Written by
Derek O'Cain
Apokalipsa danas / Apocalypse Now (Francis Ford Coppola, 1979.)
Ludilo je svuda prisutno u „Apocalypse Now“. Vojnici su tek izbezumljeni mladići koji ne mogu probaviti sva intenzivna događanja oko njih, a u bitku ih šalju likovi koji su izgubili svaku vezu sa stvarnošću. Francuski plantažeri se drže za ostatke svog malenog svijeta, dok onaj oko njih nestaje u plamenu napalma. Playboyeve zečice se ponašaju kao da su na kokainskoj zabavi u Playboy mansionu. Nema smisla i zastrašujuće je, stoga je jasno zašto je Coppola rekao da ovaj film nije o ratu, one jest Vijetnamski rat. Kapetan Willard i posada patrolnog broda koja ga vodi uzvodno u srce tame putuju kroz krajolik koji nema veze s civilizacijom, a prizori i događaji kojima svjedoče su daleko od ljudskog. Na odredištu ih čeka pleme domorodaca koje je Kurtz organizirao i koje ga štuje kao boga. Ne znamo izaziva li Kurtz Willarda ili stvarno želi da ga dokrajči kako bi dovršio tu egzistenciju u koju je upao, toliko daleku od svega poznatoga.
„Apokalipsa danas“ je često pri vrhu liste najboljih filmova svih vremena. S punim pravom, Coppola je ranije pokazao svoju veličinu s dva „Godfather“ filma i s „The Conversation“, a ovdje je dokazao kako je autor veći od stvarnosti. Onaj kome je jedino ograničenje mogućnost njegovog kreativnog izražaja.
Dobar, loš, zao“ je postapokaliptična satira upakirana u umjetničku obradu trivijalnog žanra. Ništa u njemu nema uporište u stvarnom svijetu (zbog čega ga, vjerojatno, Quentin Tarantino smatra najboljim filmom ikada), a, opet, smatra se jednim od najrealističnijih vesterna uopće. Vestern žanr je stvorio mitološki Divlji zapad pa svako njegovo podrivanje mora odražavati pretpostavljeno stvarno stanje stvari. Kod Sergia Leonea se krupni kadrovi lica njegovih protagonista izmjenjuju s totalima koji prikazuju pustoš krajolika. Lica su znojna, prljava i neobrijana, odražavaju proračunatu zlobu i pohlepu ili puku bol postojanja u svijetu u kojem ništa nema smisla. Krajolik je sablasno pust, bez obzira je li to doslovno pustinja ili ulica naseljenog mjesta kojom ljudi besciljno bauljaju. Čak i njegova jedina masovna scena u rovovima vojske Unije prikazuje moralnu pustoš zbog koje gomila ljudi pogiba bez ikakvog razloga.
Director:Sergio LeoneWriter:Luciano Vincenzoni, Sergio LeoneStars:Clint Eastwood, Eli Wallach, Lee Van CleefSummary: Blondie (The Good) (Clint Eastwood) is a professional gunslinger who is out trying to earn a few dollars. Angel Eyes (The Bad) (Lee Van Cleef) is a hitman who always commits to a task and sees it through, as long as he is paid to do so. And Tuco (The Ugly) (Eli Wallach) is a wanted outlaw trying to take care of his own hide. Tuco and Blondie share a partnership together making money off of Tuco's bounty, but when Blondie unties the partnership, Tuco tries to hunt down Blondie. When Blondie and Tuco come across a horse carriage loaded with dead bodies, they soon learn from the only survivor, Bill Carson (Antonio Casale), that he and a few other men have buried a stash of gold in a cemetery. Unfortunately, Carson dies and Tuco only finds out the name of the cemetery, while Blondie finds out the name on the grave. Now the two must keep each other alive in order to find the gold. Angel Eyes (who had been looking for Bill Carson) discovers that Tuco and Blondie met with Carson and knows ...
Written by
Jeremy Thomson
Il buono, il brutto, il cattivo (1966., Sergio Leone)
Ima li što realističnije od toga? Rat je besmislen, okrutan i nepravedan. Niti svijet u kojem je jedina motivacija pohlepa, želja za novcem i moći nije drugačiji od toga. Njegovi junaci su nazvani „dobar, „loš“ i „zao (ili „dobar“, „loš“ i „ružan“ u originalu), ali motivacija im je ista, ok im niti postupci nisu ništa drugačiji. Blondie (Clinta Eastwood) će svog partnera i suparnika Tuca (genijalni Eli Wallach) isto tako ostaviti na cjedilu i da umer kao i on njega. Dok se situacija ne preokrene i jedan drugome zatrebaju. Angel Eyes (Lee Van Cleef) je plaćenik obučen u crno, onaj zao u cijeloj priči, ali i on ispunjava želju čovjeku kojeg je smaknuo, tako što će smaknuti i onoga tko je ubojstvo naručio. Nitko nema moralni kompas, važna je samo lova.
„Dobar, loš, zao“ je kritika kapitalizma upakirana u špageti vestern. U svijetu u kojem je pohlepa jedini pokretač, ništa ne može imati, niti nema smisla. U krupnim planovima lica i raskošnim totalima Sergio Leone pušta da se njegovi likovi i svijet oko njih pokaže u svom svojem apsurdu.
Sa svojim kulturnim utjecajem koji se nastavlja i desetljećima nakon premijere „Blade Runner“ je postao više od filma. On je referenca za svaku vizualnu distopijsku naraciju nakon njega, te ogledalo u kojem se odražava naša humanost i uspješnost kao vrste živih bića. Budućnost koju prikazuje je već prošla, tehnološki napredak nije išao u tom smjeru. No, dehumanizacija, nedostatak empatije, svemoć korporacija i uništenje prirodnih resursa su proročanski prisutni. „Blade Runner“ funkcionira na bogatstvu dramaturških i narativnih razina. On je klasični film noir u kojem su utkane filozofske i religijske teme iz znanstvenofantastičnih romana.
Director:Ridley ScottWriter:Hampton Fancher, David Webb PeoplesStars:Harrison Ford, Rutger Hauer, Sean YoungSummary: In the early twenty-first century, the Tyrell Corporation, during what was called the Nexus phase, developed robots, called "replicants", that were supposed to aid society, the replicants which looked and acted like humans. When the superhuman generation Nexus 6 replicants, used for dangerous off-Earth endeavors, began a mutiny on an off-Earth colony, replicants became illegal on Earth. Police units, called "blade runners", have the job of destroying - or in their parlance "retiring" - any replicant that makes its way back to or created on Earth, with anyone convicted of aiding or assisting a replicant being sentenced to death. It's now November, 2019 in Los Angeles, California. Rick Deckard, a former blade runner, is called out of retirement when four known replicants, most combat models, have made their way back to Earth, with their leader being Roy Batty. One, Leon Kowalski, tried to infiltrate his way into the Tyrell Corporation as an employee, but has since been able to escape. ...
Written by
Huggo
Iz predloška „Sanjaju li androidi električne ovce?“ Philipa K. Dicka su preuzeti motivi genetičkog inžerenjerstva, te motivi iz Biblije (poput potopa i Noine arke) i klasične grčke tragedije (junaci koji propadaju zbog vlastite oholosti) na koje se on naslanja. Tehnologija je ta koja nam oduzima ljudskost i koja nam uništava okoliš. Nju pogoni pohlepa i oholost, uvjerenje da kapitalizam može iskorištavati ljude i svijet do beskraja. Na Zemlji nema više ništa prirodno, životinje su genetske imitacije proizvedene u laboratoriju, ljudi okolo hodaju kao zombiji, odlazak na druge planete se predstavlja kao nagrada. Na Zemlju se vraća skupina replikanata koja traži odgovore o svome postojanju. Oni pokazuju veću ljudskost od svakog ljudskog lika u filmu. Harrison Ford je tu kao Deckard, plaćenik koji radi za policiju San Francisca kao tragač i ubojica replikanata koji se ilegalno vraćaju. Do kraja filma sumnjamo u to da je on također replikant, na što nas navodi i njegova rastuća empatija prema svemu što se doima živim. Ford je ovim likom zatvorio popis na najdojmljivijem trijumviratu glavnih likova u povijesti kinematografije, jer je prije toga bio Han Solo i Indiana Jones. Martin Freeman je bio, recimo, tek Arthur Dent, Dr. Watson i Bilbo Baggins.
„Blade Runner“ zahvaljujući svojoj kompleksnosti ostaje vrijedan sve ove godine. U njemu su sadržani prošlost, sadašnjost i budućnost čovječanstva. Vidimo greške koje je čovječanstvo činilo u prošlosti, nemogućnost života samima sa sobom u sadašnjosti i tajnovitu budućnost koja se negdje valja na tamnom horizontu.
Najveća i najskuplja serija svih vremena dobila je svoju kulminaciju i mogući kraj s „Avengers: Endgame“. Filmom, koji je, ako ne računamo inflaciju (ako je računamo, „Zameo ih vjetar“ je uprihodio najviše), do tog trena rekorder box officea. „Avengers: Infinity War“ je rastegnuo popis likova do maksimuma uključivši sve iz MCU, a „Endgame“ je proširio koncept s do sada u jednoj priči neviđenim putovanjem kroz prostor i kroz vrijeme. Ne treba čuditi da je i to ponovo vrlo uspješno, iako se čini nemogućim. Kreativni tim iza Marvelovog svijeta savršeno vlada alatima potrebnima za pričanje ovako grandiozne priče, te egom da se usudi to napraviti.
Avengers: Endgame (2019)
Action, Adventure, Drama | 181min | 26 April 2019 (USA)
8.4
Director:Anthony Russo, Joe RussoWriter:Christopher Markus, Stephen McFeelyStars:Robert Downey Jr., Chris Evans, Mark RuffaloSummary: After the devastating events of Avengers: Infinity War (2018), the universe is in ruins due to the efforts of the Mad Titan, Thanos. With the help of remaining allies, the Avengers must assemble once more in order to undo Thanos's actions and undo the chaos to the universe, no matter what consequences may be in store, and no matter who they face...
Martin Scorsese je u pravu u svemu kada kritizira Marvel i filmove o superherojima. Za Disney, koji će uskoro postati vlasnik svega vrijednoga u Hollywoodu, filmovi su samo jedna od grana njihove operacije. Zabavni parkovi, merchandising, video igre, televizija i streaming su jednako, ako ne i više, unosni pa je svaki proizvod povezan i planiran preko svih platformi. Od „Pirates of the Carribean“, primjerice, jedne atrakcije u Disney Worldu, su napravili jednu od financijski najuspješnijih franšiza u povijesti kinematografije. Prije su im najunosniji poslovi bile njihove princeze iz animiranih filmova, sada su to superheroji.
Avengers: Endgame / Osvetnici: Završnica (Anthony Russo, Joe Russo; 2019.)
Marvelovu sagu ćemo dalje pratiti u filmovima i serijama, ali vjerojatno nećemo doživjeti ništa poput ovog spektakla. Thanos je uništi kamenje vječnosti pa nema šanse da itko popravi stvari i vrati polovicu žitelja Svemira u život. Hulk mu u bijesu otkine glavu pa se čini da je to to. No, pet godina kasnije se Ant-Man vraća iz kvantne stvarnosti u kojoj j njegovo vrijeme trajalo pet sati. Avengersi zaključuju da je putovanje kroz vrijeme moguće. Rješavaju taj problem pa ostatak filma putuju Svemirom i vremenom kako bi pokupili kamenje prije nego bude uništeno. U prošlom vremenu je i Thanos živ pa zaključuje što je posrijedi i novi obračun je neminovan. Avengersi i vojske njihovih saveznika se okupljaju kako bi se sukobili s još jednom generičkom vojskom zlikovaca. Tony Stark će zadnji koristiti rukavicu vječnosti i to će ga iscrpiti pa neće preživjeti. Crna udovica se žrtvuje, ali se vraća u novom filmu. Captain America se vraća u prošlost kako bi proživio život sa svojom ljubavi i zaboravlja na Buckyja.
„Avengers: Endgame“ je preambiciozan da bi sve imalo smisla i da bi svi konci priče bili povezani, ali je iznimno zadovoljavajući klimaks sage o Avengersima. Za svoje trivijalne priče Marvel upošljava vrhunske glumce i autore koji svi na nekom drugom poslu konkuriraju za glavne filmske nagrade. To je vrlo zbiljan posao, obavljen s puno poštovanja prema publici i zato ne može razočarati. Rijetko kada je cijeli Univerzum ili svi likovi u priči u kritičnoj životnoj opasnosti ili da su suočeni s toliko teškim izazovima i odlukama. No, to su superheroji, njih trebamo kada treba spasiti Univerzum. Za spašavanje Zemlje su dovoljni Bruce Willis, Tom Cruise ili Matt Damon.
Quentin Tarantino je zadužio čovječanstvo cijelim svojim opusom i personom ultimativnog filmskog geeka na kojeg se svi ostali geekovi trebaju ugledati. Genij i geek u njemu su bili na djelu u svemu što radio, ali u ovoj posveti Hollywoodu kakav (ni)je nekad bio i uzdizanju umjetnosti iznad života sebi je osigurao dostojnu penziju. Ne mora napraviti onaj deseti film, bolje da izađe s “Bilo jednom u Hollywoodu”, pričom u kojoj Leonardo DiCaprio kao glumačka zvijezda na zalasku i Brad Pitt kao ljudsko biće na zalasku nalaze iskupljenje među legendarni bićima koja žive na holivudskim brežuljcima. Umjetnost jest veća i važnija od života.
Director:Quentin TarantinoWriter:Quentin TarantinoStars:Leonardo DiCaprio, Brad Pitt, Margot RobbieSummary: Quentin Tarantino's Once Upon a Time... in Hollywood visits 1969 Los Angeles, where everything is changing, as TV star Rick Dalton (Leonardo DiCaprio) and his longtime stunt double Cliff Booth (Brad Pitt) make their way around an industry they hardly recognize anymore. The ninth film from the writer-director features a large ensemble cast and multiple storylines in a tribute to the final moments of Hollywood's golden age.
(Once Upon a Time… in Hollywood / Bilo jednom… u Hollywoodu (Quentin Tarantino, 2019.)
Sve što Tarantino radi ima početak i kraj na velikom ili malom ekranu. Njegove reference nisu u stvarnom svijetu. Čak i kada podsjećaju na njega, one su kao u dvorani s ogledalima samo treći, četvrti ili kasnije njegov odraz. Divlji zapad kod njega u „Django Unchained“ i „Hateful Eight“ nije idealističan kao u klasičnom Hollwoodu ili realističan kakvog smo navikli u modernim vesternima. On je onakav kakav on zamišlja da bi trebao biti sa osjećajem za pravdu i kaznom koja sustiže na kraju svakog zlikovca. Najveći zlikovci koje je prikazao su nacisti u „Inglourious Basterds“, a oni su psihopate i karikature potpuno opijeni vlastitom idejom o veličini da im pred nosom uspiju smaknuti Hitlera. Oni su ona prijetnja koja pokreće radnju u priči, a njihovom eliminacijom završava i priča. Ne kao u stvarnosti, u koju se fašisti stalno vraćaju sa svojom ideologijom krvoprolića i okupacije zemlje.
„Bilo jednom u Hollywoodu“ svoju priču o tvornici snova završava tako da jednu noćnu moru napravi boljom. Kult Charlieja Mansona koji je ritualno i brutalno ubio Sharon Tate i njezine prijatelje ovdje biva brutalno spriječen u tome. Hollywoodski heroj je ovdje Brad Pitt kao kaskader jači i od Bruce Leeja koji na tripu uz pomoć svog psa premlati tih par slabo naoružanih i zabludjelih klinaca koji su slučajno provalili u susjednu kuću, a ne onu Sharon Tate. Nikakav problem, stvar će se brzo zaboraviti, život i predstava ide dalje svojim tijekom.