The Clash: London Calling

The Clash su na “London Calling”, svom trećem i duplom albumu, zadržali stav, ali unaprijedili glazbeno umijeće i interese, te stvorili klasik. Da je punk mrtav, neki su govorili i koju godinu prije kada su The Clash potpisali za CBS, ali to su obične gluposti. Od samog početka se podrazumijevalo, bilo je mjerilo s obje strane Atlantika da bend  potpiše za veliku izdavačku kuću, postane slavan i bogat, znate, uobičajena rock’n’roll priča. The Clash je jedan od rijetkih bendova kojima je to uspjelo i koji je preživio da priča svoju priču još koju godinu. Većina ostatka punk scene nije nikako mogla u mainstream uglavnom zbog toga jer jedni drugima nisu imali što ponuditi. Srećom, jer DIY scena koja je počela bujati širom svijeta i danas proizvodi spektakularno kreativne, energične i zanimljive rezultate daleko od mainstreama.



London Calling je je jedan od najsretnijih trenutaka u povijesti rock’n’rolla. Bend koji najozbiljnije i iskreno voli glazbu, isto tako najozbiljnije i iskreno vjeruje u svoje ideale s kojima je nastao i koje je dijelio sa ostatkom punk scene. Hrabra avantura u koju se taj četverac (moramo reći, sa čvrstim parom kormilara) uputio izrodila je dupli album koji pršti od punka, ali ne u glazbenom smislu. Od glazbenih žanrova je tu rock, reggae, funk, pop, rockabilly, hard rock, svašta što bi se mainstream publici moglo prodati u ono, ali i u bilo koje vrijeme. Iako se može činiti da je  The Clash bend koji ima jače singlove nego albume (od kojih je ovaj dupli, a sljedeći je već bio trostruki), ipak je ovo album s pričom, atmosferom, bez obzira na žanrovsku raznovrsnost pojedinih pjesama.



Ovo je prije svega avantura, putovanje u potrazi za slobodom, kako kreativnog i glazbenog izražavanja, tako i u potrazi za slobodnom u vanjskom svijetu koji je zatrpan konzumerizmom, kriminalom, socijalnom nepravdom i hrpom drugih nedaća o kojima The Clash (odnosno, Joe Strummer, kao glavni autor tekstova) na London Calling govori.

Rating: 5 out of 5.

Taylor Swift: Red (Taylor’s Version)

Nakon što je svoje najbolje albume izdala u 2020. („Folklore“, „Evermore“), Taylor Swift je napravila nešto što nitko nikada nije. Snimila je ponovo svoje do tada najbolje albume („Fearless, „Red), te svoju najveću pjesmu „All Too Well“. „Red (Taylor’s Version)” sadrži originalno zamišljenu 10-minutnu verziju pjesme s dodatnim stihovima i naracijom, čineći ju dvostruko bolnijom i dvostruko bjesnijom.



Devet godina je prošlo od prve verzije albuma “Red”. Osim što je Taylor Swift na izuzetno bolan način ostala bez kontrole nad njegovim izdanjima, zbog čega se odlučila na ponovo snimanje, prošlo je i devet godina u kojima je stara bol fermentirala, a dopunjena je i nekim novim iskustvima. Svijet i muškarci u njemu su je uvjeravali kako im može vjerovati, samo da bi ju ostavili samu na 21. rođendan. Sada je njena osveta za slomljeno srce još okrutnija i moćnija, ali i blještavija i raskošnija. Klimaks ima u „All Too Well“, najvećim epom osvetoljubivog slomljenog srca u popularnoj glazbi, koji sada sa svojih 10 minuta zvuči i djeluje baš po mjeri. S jedne strane s možemo čuditi zašto ga nije prvi put snimila ovakvog, jer priča kaže da je tako i zamišljen, ali, kao, bio je predug. S druge strane, čudesno je da je ovako snimljen postao njena najsviranija stvar s albuma. Ova verzija albuma ima 30 (umjesto 16) pjesama i traje 2 sata i 10 minuta. Više nego dovoljno za proširenje svijeta u kojem sada svaki svakodnevni detalj, od šala do vozačke dozvole, može potaknuti lančanu reakciju pop hitova.



„Red (Taylor’s Version)“ je Taylor Swift, sa zrelijim glasom i zrelijim emocijama, izvela s još većim uvjerenjem i učinila boljim ono što je već bilo stvarno dobro. Dala nam je priliku da, nakon što smo se uštekali u njen svijet s njenim „Folklore“ i „Evermore“ da ponovo prođemo kroz njen raniji album koji dubinom zapravo, ne zaostaje za njenim najuspjelijim djelima.

Izvođač: Taylor Swift

Naslov: Red (Taylor’s Version)

Godina izdanja: 2021.

Zemlja izdanja: SAD

Izdavač: Republic

Žanr: Pop rock

Rating: 4.5 out of 5.

The Beatles: Revolver

Beatlesima je trebalo da se maknu od ludila Beatlemanije i turneja da im se razvije samopouzdanje i da dosegnu vrh kreativnog izražavanja.

The Beatles: Revolver; 1966.; Parlophone; Rock, psychedelic rock

Nakon što je u prosincu 1965. izašao „Rubber Soul“ i oduševio svijet mogućnostima koje koncept potpunog albuma nudi, Beatlesi su malo stali da razmisle. Odbili su snimanje novog filma koji bi pratio album i nova turneja, ritam koji su imali zadnjih par godina karijere, pa su dobili 3 mjeseca pauze da se posvete sebi. Ono što je iz toga izašlo je ponovo promijenilo svijet i dovelo do kreativnog vrhunca beda koji je trajao do 1967. godine i u kojem je snimljen i „Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band“. Bilo je to vrijeme u kojem su John Lennon počelo žestoko tragati za iskustvima koje nudi LSD, u kojem je Paul McCartney s oduševljenjem počeo pratiti sve što se oko njega zbiva u svijetu kulture i umjetnosti,a George Harrison kombinirao na specifičan način droge i indijsku duhovnost. Svaki od autora je našao svoj izvor inspiracije

Stilski raznolik album ispred svog vremena

Stilski je to, stoga, raznolik album u kojem se osim glazbenih isprepliću uspješno i raznovrsne intelektualne ideje toga doba. Koristeći studijsku tehniku svoje su kompozicije, obogaćene puhaćim, žičanim i indijskim instrumentima, učinili naprednima manipulirajući brzinom snimki, puštaju ih da se ponavljaju., itd… Teme su od političkih u prvom „Taxmanu“ do ekspanzije svijesti uzadnjoj  „Tomorrow Never Knows“. Bio je to znak da su se stvarno odmaknuli od imidža i glazbe koje su furali prije, a ako javnost i fanovi to ne mogu pratiti, tim gore za njih. No, javnost je to uspjela pratiti, bila je, vjerojatno, i željna toga. Bila je to i dalje pop glazba, ali i pop glazba koja može biti u budućnosti. „Revolver“ je otkrio da se i u pop glazbi može napraviti što god se zamisli, a da se to može napraviti dobro i da to ljudi žele slušati. čak i preko pet desetljeća nakon toga.

I.P.

5 The Beatles albuma koje morate poslušati:

The Beatles (1968.)

Revolver (1966.)

Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band (1967.)

Abbey Road (1969.)

Rubber Soul (1965.)