Širi ljubav, podijeli ovo!

Posljednja izmjena 19/10/21 by SuperExtraZona


1. The Beatles: Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band

(1967., Velika Britanija)

Godinu prije su Beatlesi odustali od živih nastupa pa odlučili nastaviti s igrama u studiju koje su počeli s Revolverom. Nasnimavanja, orkestracije i manipulacije zvukom su im legle, jer su znali da neće ništa od ovoga morati izvoditi uživo. Rezultat je bio konceptni album inovacija i sjajnog zvuka koji je bio prijeloman za stvaranje veze između visoke i niske umjetnosti. Utjecao je nastanak art rocka, progresivnog rocka i cijele kulture glazbenih albuma.

The Beatles: Sgt Pepper’s Lonely Hearts Club Band

Rating: 4.5 out of 5.

2. The Velvet Underground & Nico: The Velvet Underground & Nico

(1967., SAD)

Warholova „Banana“ na naslovnici i njegovo pokroviteljstvo bendu je dalo okvir djelovanja, inovativnost  i inspiraciju, ali i mračnu nišu u koju su se malobrojni tada usudili ući. Seksualne devijacije, narkomanija, prostitucija i sadomazohizam nisu bile teme koje se ljubitelji glazbe tada željeli istraživati. No, kasniji stilovi poput gothic rocka, punka, art rocka, garage rocka i indie rocka su puno to istraživali pa je album dobio vrednovanje kakvo zaslužuje i izašao iz opskurnosti.

The Velvet Underground & Nico: The Velvet Underground & Nico

Rating: 4.5 out of 5.

3. The Beatles: Abbey Road

(1969., SAD)

„Abbey Road“ je posljednji album koji su Beatlesi snimili i zadnji trenuci koje su proveli zajedno u studiju. Lennon i McCartney niti u jednom trenutku nisu prestali tragati za novim idejama i rješenjima u studiju, stvarajući neke nove zvukove u pop glazbi, dok je George Harrison dodao dvije svoje sjajne stvari „Something“ i „Here Comes the Sun“. Poneki kritičar je u to vrijeme predbacio pretjeranu produkciju albuma. No, takav studijski pristup  je tijekom sljedećeg desetljeća postala norma iz koje je stvoren prog-rock kakvog danas poznajemo.

The Beatles – Abbey Road

Rating: 4.5 out of 5.

4. The Beach Boys: Pet Sounds

(1966., SAD)

Ispod jednog od najglupljih covera svog doba, krije se jedan od najzanimljivijih i najsofisticiranijih pop albuma svih vremena. Uglavnom je to djelo Briana Wilsona koji je, prema vlastitim riječima, želio napraviti najbolji rock album ikada. Služeći se pri tome složenim vokalnih harmonijama i cijelim nizom čudnovatih zvukova, od zvona za bicikle do klepetavih konzervi. Wilson je bio očaran albumom „Rubber Soul“ koji su Beatles objavili godinu ranije.

The Beach Boys: Pet Sounds

Rating: 5 out of 5.

5. The Doors: The Doors

(1967., SAD)

Rating: 4.5 out of 5.

6. The Jimi Hendrix Experience: Are You Experienced

(1967., SAD / Velika Britanija)

Prvi album Jimi Hendrixa je odsviran sa žestinom i ambicijom da se njegov zvuk proširi cijelim svemirom. Slavni gitarist koji se prerano vratio na planetu s koje je došao je na svojim snimkama ostavio neke nikada do tada poznate zvukove pa je ovu glazbu žanrovski moguće svrstati od bluesa do psihodelije. Ono što je bitno je da energija i talent kojim je snimljena čini da se čuje i danas u svim udaljenim dijelovima galaksije.

Rating: 4.5 out of 5.

7. The Beatles: The Beatles

(1968., Velika Britanija)

Bijeli album Beatlesa je potpuno stilski neujednačen album, Lennon i McCartney su pucali u svim smjerovima, a sve veći doprinos Harrisona i Starra je pratio taj nedostatak smjera. No, to je rezultiralo opuštenim, neopterećenim dvostrukim albumom napravljenim ne zato što se mora, nego zato što se može. A moglo se puno, jer, ono, pričamo o Beatlesima. Bio je njihov deveti album i jedini dupli koji su napravili. Legenda kaže da su većinu napisali na retreatu Transcendentalne meditacije u Rishikeshu u ožujku i travnju 1968.

The Beatles: The Beatles

Rating: 4.5 out of 5.

8. The Beatles: Revolver

(1966., Velika Britanija)

Bio je to trenutak u kojem su Beatlesi raskinuli sa svojim prijašnjim identitetom globalnih fenomena za kojima cure vrište gdje god se pojave i krenuli istraživati mogućnosti koje izražavanje kroz popularnu glazbu može podnijeti. U slučaju John Lennona i količinu psihoaktivnih supstanci koje ljudski um može podnijeti. Nakon tada nečuvenih 300 sati provedenih u studiju proizveli su album od 35 minuta pun ideja i traganja za njima. Od orkestralne „Eleanor Rigby“ do ultra-psihodelične „Tomorrow Never Knows“ ovaj je album trijumf individualnosti i kreativnog izražavanja.

The Beatles: Revolver

Rating: 4.5 out of 5.

9. Van Morrison: Astral Weeks

(1968., Velika Britanija / SAD)

Van Morrisonov vokal, oslobođen svega što bi ga moglo sputavati grmi i fijuče nad krajolikom što ga je izgradila skupina muzičara koji su do tada uglavnom svirali jazz s legendama. Bez puno njegovih uputa, prateći njegov glas i gitaru, svirajući ono što osjećaju slušajući ga, pomogli su mu da napravi jedan od najfascinantnijih albuma folk, rock i blues glazbe.

Rating: 4.5 out of 5.

10. Rolling Stones: Beggars Banquet

(1968., Velika Britanija)

Niz albuma Rolling Stonesa koje stavljamo na ovu listu počeo je „Beggars Banquetom“. Bio je sedmi njihov britanski album i očito je da su do njega sazreli. Bio je to i zadnji album na kojem na čijim sessionima je svirao Brian Jones. Ne baš redovito i suvislo uslijed problema s narkoticima i emocijama, ali bi se koji put ipak pojavio. Bio je to vjerojatno i album na kojem su Stonesi odlučili kakav to bend žele biti, uronjeni u taj izvorni američki rythm’n’blues zvuk bez ulaska u pop i psihodeliju u kojima se nisu osjećali toliko doma.

Rating: 4.5 out of 5.

11. Rolling Stones: Let It Bleed

(1969., Velika Britanija)

Blues, gospel, country i rock se isprepliću na albumu koji stvara nelagodu svakim slušanjem. Nije da je to loša stvar, dapače. Možda je to količina heroina i ostalih opijata koji su kolali kroz žile članova benda, možda je to bio svijet oko njih koji je gorio i krvario na sve strane, ali atmosfera koja se stvara zvukovima koji izlaze iz zvučnika nije ugodna. Nema zadovoljstva (niti zadovoljštine) u svijetu koji na kraju proizvodi samo bol. Bit će da je to blues.

Rolling Stones: Let It Bleed

Rating: 4.5 out of 5.

12. Bob Dylan: Blonde on Blonde

(1966., SAD)

“Blonde on Blonde“ se smatra prvim duplim rock albumom, Bob Dylan ga je snimio usred najplodnijeg i najzaposlenijeg dijela svoje karijere. Bio je to i vrhunac kojeg nikad nije nadmašio. Nakon „Bringing It All Back Home“ i „Highway 61 Revisited“ od godine prije na kojima se uštekao u struju i počeo sirati rock i blues što mu njegova folk sljedba nije oprostila, napravio je 1966. album u kojem je njegova kreativnost eksplodirala u svim smjerovima odjednom. Rock, blues, balade, folk, country i psihodelija – sve je to bio Bob Dylan u svom najboljem izdanju.

Rating: 4.5 out of 5.

13. Bob Dylan: Highway 61 Revisited

(1965., SAD)

„Highway 61 Revisited“, Dylanov šesti album, otvara „Like a Rolling Stone“, što bi bilo dovoljno da učini album legendarnim. No, album, uz albume „Bringing It All Back Home“ i „Blonde on Blonde“ k tome predstavlja općenito vrhunac njegovog stvaralaštva, a kao takav i jedan od vrhunaca popularne kulture dvadesetog stoljeća. Naslov spominje prometnicu koja spaja sjever SAD-a s njihovim jugom, prati rijeku Mississippi i prolazi kroz krajeve u kojima je rođena američka glazba – blues, country, rock’n’rolll i jazz.

Rating: 4.5 out of 5.

14. Led Zeppelin: Led Zeppelin II

(1969., Velika Britanija / SAD)

Rating: 4.5 out of 5.

Led Zeppelin - Led Zeppelin album cover

15. Led Zeppelin: Led Zeppelin

(1969., Velika Britanija / SAD)

Led Zeppelin su svoj prvi album snimili dok još nisu imali ugovor s diskografskom kućom. Tek su se par mjeseci prije svi prvi puta upoznali i okupili. Jimmy Page, u tom trenutku 24-godišnjak, je svoj talent već godinama razvijao kao studijski glazbenik, te član Yardbirdsa. Nakon njihovog raspada ostao je s idejama i iskustvom koje je pretočio u ovaj agresivni i glasni blues album. Glazbeni tisak, te publika i izdavači u Britaniji nisu ulovili njihov trenutak genijalnosti pa su album izdali prvo za američki Atlantic i odmah našli publiku u tamošnjim muškim tinejdžerima.

Led Zeppelin – Led Zeppelin

Rating: 4.5 out of 5.

16. The Beatles: Rubber Soul

(1965., Velika Britanija)

Rating: 4.5 out of 5.

17. John Coltrane: A Love Supreme

(1965., SAD)

Ako nas je “Kind of Blue” naviknuo na jazz, onda nas je “A Love Supreme” navukao na njega. Coltrane je prije njega bio alkoholičar i narkoman kojeg su ovisnosti sprječavale da nešto napravi sa svojim talentom. Onda je doživio otkrivenje, doživio je, prema svojim riječima Boga i pretočio svoje iskustvo u savršeni album. Iza svakog zvuka je ovdje emocija i intenzitet.

John Coltrane: A Love Supreme

Rating: 5 out of 5.

18. Love: Forever Changes

(1967., SAD)

Rating: 4 out of 5.

19. The Zombies: Odessey & Oracle

(1968., Velika Britanija)

Ponekad zanemaren komad britanske psihodelije ima sve što čini veliki album 60-ih – divno orkestrirane melodije, razvaljujući ritam, posvemašnju ludost i prožimajući osjećaj neumitne propasti ili kraja svijeta. Bend se raspao prije nego li je izašao ovaj njihov drugi album pa je razumljivo da je ostao relativno opskuran.

Rating: 5 out of 5.

20. The Stooges: The Stooges

(1969., SAD)

Rating: 4.5 out of 5.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.